Vijesti / Regija

RTL POTRAGA U SLATINI

Konobar iz Slatine: 'Mlatili su me čime su stigli!' Skupina mladića i i dalje sije strah po gradu

Prvo ga je provocirala, a zatim brutalno pretukla grupa mladića. Njih šestorica na jednog. Jedva je preživio

Fraktura očne šupljine, potres mozga, sedam šavova na glavi, modrice po cijelom tijelu. Još je dobro i prošao. Jer 22-godišnji Danijel tog je jutra mogao - umrijeti.

Na kraju smjene u narodnjačkom klubu u kojem je radio kao konobar prvo ga je provocirala, a zatim i brutalno pretukla grupa mladića. Šestorica na jednog. Bocama, pepeljarama, šakama, nogama... Vlasnik je sve samo promatrao, redara u klubu nije bilo. 

"Bocama, pepeljarama, čašama, neki su čak krenuli stolicama"

"Ja sam te večeri radio svoj konobarski posao dok iz jedne grupe koja je slavila rođendan dotični dečko nije počeo fućkati za mnom. Ja sam mu odgovorio da sam konobar, a ne pas i da se ne odazivam na fućkanje nakon čega mi je doletjela pepeljara s udaljenosti od dva tri metra u glavu. Nakon toga sam krenuo u šank nazvati policiju, vidi se na snimci da me ekipa nije pustila unutra i počeli su me mlatiti čim su stigli. Bocama, pepeljarama, čašama, čak su neki krenuli stolicama", govori za Potragu teško pretučeni Danijel Relatić.

Radi se o skupini od desetak mladića koji godinama teroriziraju građane Slatine, objašnjavaju nam mještani koji su se, kad su čuli da istražujemo priču - okupili u parku nasuprot gradske uprave. Govore - teror se uvijek provodi prema istom modelu. Vikendom između dva i pet sati ujutro i uvijek u jednom od klubova koji rade noću. No Danijel je samo posljednja žrtva. 

"Prije dvije godine u disku Gambinu koji se zatvorio iz istih razloga. Došlo je do naguravanja, mog prijatelja su nešto opkolili, ja sam došao tamo, počeli su me udarati, pružio sam otpor i onda su krenule boce. Dvije sam boce dobio u glavu, pao u nesvijest i počelo je cipelarenje", kaže nam Kristijan Petrak iz Slatine.

slatina
Slatina u strahu od kosovskih Hrvata koji maltretiraju cijeli grad

Skoro pa identičnu priču ima i njegov sugrađanin Matija Kordić.

"Mene su prije četiri mjeseca, stojim s kolegom, pijem piće i došli su njih šest sedam. Iz kojeg razloga ne znam. Bio sam udaljen od njih pet – deset metara. I oni su se sletili, kada su me počeli udarati  ja sam jednog uspio udariti, branio sam se. Da bi me onda srušili na pod i svi me cipelarili, razbili mi usnicu, par dana sam jeo i pio na slamku, glava mi je bila razbijena valjda kako sam pao na neko staklo", priča nam Matija.

"Strah me je hodati po gradu"

Alen Pavić živi svega dvadeset metara od kluba u kojem se dogodio ovaj posljednji incident i iskreno kaže - strah ga je hodati po gradu.

"Moja sestra je bila kod tog dečka dan prije u kafiću, pošto živim preko puta djecu sam joj dodao preko ograde da popiju cedevitu. Moglo se to dogoditi i tad. Mene napadaju, ja sam se već tri puta tukao, izlazio van, lupaju po ogradi, gađaju mi psa flašama, pišaju, povraćaju, odvratno", kaže nam Alen.

Mladići koji prave probleme u Slatini žive u obližnjem selu Čeralije. U to i još nekoliko sela nakon rata doselili su Hrvati s Kosova. Iako su sa sobom donijeli drugačiju kulturu i navike, ogromna većina, danas dvadesetak godina poslije, živi u harmoniji sa starosjediocima.

Slatinčanima je prekipjelo - prst upiru u policiju i gradske vlasti

Dijele istu sudbinu i probleme kraja u kojem se teško živi. Oni zaposleni najčešće rade u šumi, dok nekolicina živi od stočarstva. No ovi koji haraju Slatinom ne dijele istu sudbinu jer već godinama rade u inozemstvu, a kući dolaze vikendima. Tada počinje teror.

Slatinčanima je prekipjelo - prst upiru u policiju i gradske vlasti. Tvrde da se policija u Slatini boji tih dječaka i da zato uopće ne reagiraju. 

"Eto oni se i sada sakriju iza zgrade. Kad ja nemam pojas kazne me 500 kuna, a kada oni prebiju dečka na mrtvo nikome ništa i to je tako 20 godina", kaže Boris Tepeš.

Njegov sugrađanin kao krivce za ovu situaciju također ističe policiju.

"Definitivni krivci za ove slučajeve koji se redovito dešavaju u ovom gradu su po mom mišljenju oni koji su zaduženi za red, mir i sigurnost u ovom gradu, institucije koje su zadužene da to provode jer one očito ili ih boli briga ili samo zažmire", jasno će Kristijan Konta.

Sa svojim sugrađanima se iz bolesničke postelje u kliničkom centru Dubrava slaže i teško ozlijeđeni Relatić.

"Naše sudstvo to zataškava"

"Žao mi je, no kao što su vam rekli i drugi dečki pred kamerama, već godinama ganjaju sudove s njima. Sve se odugovlači, naše sudstvo to zataškava. Čak bih rekao i policija mada su se sada tek trgnuli kada je došlo do većih problema. Sada nešto rade, no do tada se sve zataškavalo. I dan danas su počinitelji na slobodi iako se ovo dešavalo već x puta", jasno će dodajući da su akteri priče i dalje na slobodi.

"Evo sada su se tu par puta provozali."

Danijelovu sestru Ivonu koja je te večeri svjedočila premlaćivanju svoga brata najviše žalosti što u Slatini ne postoji solidarnost među građanima. Tvrdi da ljudi ne reagiraju i ne zovu policiju. 

"Određeni ljudi koji su u Slatini kao netko i nešto, sinovi policajaca i da ne nabrajam,  koji inače za svaku glupost zovu policiju, oni se u tom trenutku nisu sjetili zvati policiju", kaže nam Ivona Relatić

A policiju ne zovu iz straha od odmazde skupine siledžija. Okupljeni građani time pravdaju i činjenicu da ih je u parku bilo samo pedesetak. Kristijan Konta kaže da na to najviše utječe strah i da se boje prvenstveno roditelji. 

Počinitelji su na slobodi i ne miruju

Počinitelji su na slobodi i ne miruju. I dalje prijete svima koji su odlučili javno progovoriti o nasilju koje su pretrpjeli.

"Eto vidite, piše Matija Kodrić prvi si na popisu. Znači tu se neki popisi imaju", govori nam Kordić.

Kažu da su na okupljanje pozvali i gradonačelnika koji nije došao. Potražio sam ga u gradskoj upravi, nije ga bilo, na godišnjem je odmoru. Nazvao sam ga i osudio je nasilni čin, no izjave će dati kada policija završi istragu. Poslali smo upit policiji, tražili izjavu, a dobili pisani odgovor.

"Policijski službenici PU Virovitičko – podravske izvršenim kriminalističkim istraživanjem utvrdili da je dana 30. lipnja u Slatini u ugostiteljskom objektu „Royal“ došlo do nanošenja teških tjelesnih ozljeda dvadesettrogodišnjaku. Teške tjelesne ozlijede nanijelo mu je šest osoba starosti 19, 20, 21, 30, 29 i 28 godina. Protiv njih  slijedi kaznena prijava nadležnom Odvjetništvu zbog više počinjenih kaznenih djela", poručuju iz policije.

Za ovo što ih se tereti zaprijećena je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Ostaje nejasno zašto se počinitelji nalaze na slobodi s obzirom da su neki od njih od ranije poznati policiji zbog istih kaznenih dijela.

Nije ga zaštitio ni vlastiti poslodavac

Ranjeni Relatić ne može vjerovati da ga nije zaštitio ni vlastiti poslodavac. Tvrdi da je, kada se to dogodilo, gazda kafića nije imao zaštitare niti je, kaže, postupio kako je trebao.

Njegova sestra dodaje da su i vikend prije, kada su pretukli njenog brata, jednog dečka uhvatili, napali i tukli šakama, a tada je, kae, gazda i rekao tom mladiću da ode a ne onima koji su ga napali.

Prema zakonu, svaki noćni klub mora imati svoju redarsko – zaštitarsku službu. U slatinskom Royalu, kako ste čuli, nije ih bilo. Otišao sam do kluba ne bih li pronašao vlasnika.

Vlasnika smo potražili i u njegovoj pekari, no kako su nam rekle djelatnice, baš je spavao. Nije se javljao niti na telefon. Na slatinskim ulicama može se čuti da će brojni građani ubuduće zaobilaziti njegovu pekaru. No nije uvijek sve završavalo sa šakama, bocama ili pepeljarama.

"Jednog dečka, ja ga poznam, on je dobio nožem. Bio je sav izrezan. Tata mu je bio na pecanju i umro od infarkta kada je doznao da su ga izrezali, noževima i flašom. Ja sam vidio razrezotine po prsima i vratu", kaže Boris Tepeš.

A nasilje rađa novo nasilje, to se dogodilo i prije dvije godine. Tada još maloljetni Dino Ajdinović, nožem je u klubu rasporio sedmoricu napadača.

"Napali su me u disku, njih deset petnaest ja sedam njih sedam izbo, dobio sam godinu i šest mjeseci zatvora. Oni kada su izbodeni otišli su na policiju i kukali jadni mi, napali su nas, a prije kada sam ja dobio nisam kukao", kaže. 

"Ja i dan danas moram šetati s nožem"

Nakon tog incidenta mještani sela u kojima žive doseljenici prosvjedovali su pred policijom. Baš kao i sada kada su prosvjedovali građani Slatine. Dino je, nedvojbeno kako i sam priznaje, daleko od uzornog mladića, smatra da su za sukobe odgovorne obje strane. 

Koliko je stanje u Slatini kulminiralo i samo je pitanje kada će doslovno početi padati glave, oslikava i slijedeća izjava koja je i mene, iskusnog novinara crne kronike, šokirala.

"Jednostavno takva je situacija, ja i dan danas moram šetati s nožem, znači nije više sigurno šetati gradom jer ne znaš tko ćete napasti", kaže nam Dino i dodaje da nož nosi iz dva razloga.

Osveta kao model ovladala je Slatinom

"Jedan je - prati me neki osjećaj nesigurnosti. Ja ne mogu biti siguran hoće li me netko sutra napasti pa da mi izbije oko pa da idem na hitnu, a ja sam navikao da na policiju ne idem", ističe.

Osveta kao model, kolokvijalno rečeno zub za zub, ovladala je Slatinom. Trenutačno je manje važno tko je prvi počeo i tko je više kriv. Iz svega što smo vidjeli, čini se najviše institucije. Grad je zahvatila anarhija, a scene koje smo vidjeli i priče koje smo čuli više izgledaju kao scenarij nekog Hollywoodskog hita čiji se scenarij odvija u Bronxu, Queensu ili Brooklynu. Sve to, kako nam je posvjedočio iz bolničke postelje, previše je za Danijela Relatića.

Zbog loših životnih uvjeta, nezaposlenosti, malih plaća, Slatina se našla u samom vrhu po iseljavanju u inozemstvo. Uz Ilok, Beli Manastir, Pakrac, ili Benkovac. Kada tome pridodamo nasilje koje je tema ove naše priče, tom inače lijepom i ugodnom slavonskom gradiću teško je prognozirati svijetlu budućnost. 

 

Izdvojeno

Reci što misliš!