Prije točno dvije godine napisali smo prvi članak o masovnom odlasku mladih Slavonaca u Irsku pod naslovom "Život u Irskoj kroz priču jednog lege".

Tada smo ispitali stanje u Irskoj kod poznanika koje smo sreli na godišnjim odmorima 'kod kuće'.

Dvije godine poslije vam donosimo nastavak priče kroz razgovor s Leopoldom koji je u Dublinu već skoro tri godine i s kojim smo pričali i tada. Provjerili smo kako danas stvari stoje u Irskoj i imali kakvoga napretka kod bivših nam sugrađana.

Sadržaj se nastavlja...

Ako ste pročitali prethodni članak, mogli ste vidjeti neke zanimljive podatke kao sto šu minimalna satnica rada, troškovi smještaja i slično. Evo što kaže Leopold kakva je situacija danas:

"Ima itekako promjena u Irskoj u zadnje dvije godine! Krenut ćemo sa minimalnom satnicom rada koja se povećala sa €8.65 na €9.15. Postoje stranke koje se bore da taj 'minimalac' ide i preko €11! To su sve prijedlozi koji bi mogli stupiti na snagu od 2018. (izvor: Independent.ie). Irska ima najbrže rastuće gospodarstvo u EU unazad nekoliko godina, pa se u skladu s time bore da svi to osjete. Što se tiče naših ljudi, koliko god ih je bilo prije dvije godine, sada se taj broj u najmanju ruku udvostručilo... Od svih poznanika u Dublinu, poznajem svega nekoliko njih koji nisu zadovoljni poslom, ali i oni su svjesni mogućnosti pa 'grebu' dalje. Rastu gospodarsta uvelike doprinosi turizam koji niže drugu rekordnu godinu za redom. Dublin sa okolicom ima strašno velik problem nedostatka smještaja. Stanovi su bili skupi kada sam došao prije dvije i pol god,a sada su još skuplji! Po Facebook grupama kao što su 'Idemo u Irsku' i 'Smaragdni Otok' već duže vremena ljudi se rugaju cijenama smještaja tipa: garsonjera za 1000€ i slično sto zapravo i nije daleko od istine. U procesu je gradnja 20 000 novih stanova po raznim lokacijama u Dublinu. To bi 'nadamo se' trebalo malo rastereti trzište i potražnju koja je ogromna, a i niše džepove :) Ljudi još uvijek dolaze u Irsku trbuhom za kruhom, ali danas u nešto manjem broju. U relativno kratkom vremenu se u Dublin preselio jedan manji slavonski grad. To ima i dobrih i loših strana. Ovisi s kime razgovarate! Hrvatima je danas nešto teže doći do 'najpoznatijeg' PPS (OIB) broja, ali nisu to neke nepremostive prepreke. Ljudi se snalaze na razne načine. Jedna od boljih stvari je ta da se može poceti raditi bez PPS-a te ga naknadno donijeti kada bude gotov", priča nam je Leopold.

Posebno nas je zanimalo, što to najviše u Irskoj fali legama/legicama?

"Nema puno stvari koje nam fale. Svatko će reći da je tu na prvom mjestu obitelj pa onda vrijeme. Oni koji su tu duže idu nekoliko puta godišnje kući dok drugima rodbina dolazi. Svi bi jako voljeli kada bi grad i zračna luka imali malo više razumijevanja i poduzeli nešto po pitanju direktne linije Osijek-Dublin. Svi ovdje vide dobar posao osim "njih". Osobno bih više volio ostaviti €150 na godinjem odmoru u Osijeku nego sto te novce usput trošim na razne transporte! Tko se nije navikao na Irsko sivilo, taj se vratio kući. Ne poznajem puno takvih!"

Razmišlja li itko o povratku?

"Oni koji razmišljaju o povratku se vide za 10-15 godina negdje u Hrvatskoj, dok drugi planiraju u neku drugu osunčanu zemlju. Mogli ste primjetiti da je u Dublinu jedan čovjek izašao na glasovanje. To bi bio odličan pokazatelj koliko su ljudi promjenili pogled na svijet. Vi procjenite sami! Ja te iste ljude ne mogu zamisliti da se vrate u Hrvatsku i groze svega od čega su pobjegli!"

"Nedostaje nam i NK Osijek, ali nagodinu će nam biti bliži kad bude igrao Europu," za kraj s smješkom zaključuje Leopold.

Vidimo da život u Dublinu i Irskoj ima i dobrih i loših strana. Po priči naših sugovornika, više je onih dobrih. Nadamo se da će u lijepoj našoj napokon počet nešto mijenjati što će mlade zadržati da ostanu ovdje, jer velika većina onih koji su otišli van raditi otišli su jer ih je na to natjerala surova hrvatska stvarnost, a ne zato što su to htjeli.

SiB.hr