Vijesti / Regija

Dvogodišnjem Baranjcu Dorianu zatajila oba bubrega, obitelji treba vašu pomoć

Dvogodišnjem Baranjcu Dorianu zatajila oba bubrega, obitelji treba vašu pomoć

Kada se prije nešto manje od dvije godine rodio Dorian, sreći u obitelji Dvornić nije bilo kraja. Tri godine starija Lana i tek rođeni sin bili su glavna briga i najveća radost Renati (34) i Momiru (30). Kao i svi roditelji, pružali su im i više od mogućnosti. Iako su bili samo na Momirovoj plaći, živjeli su u granicama normale. Sve do nekoliko dana prije prošlogodišnjeg Uskrsa, kada je Dorian, preko noći, počeo krvariti na usta.

- Odmah smo krenuli put osječke bolnice. Liječnici su mislili da je posrijedi zapletaj crijeva, ali se kasnije pokazalo da prva dijagnoza nije bila točna. Stanje se naglo počelo pogoršavati pa je Dorian hitno upućen u Zagreb - prisjećaju se roditelji, nastavljajući kako su tek kasnije saznali da su ga putem u Zagreb liječnici nekoliko puta morali oživljavati. Hospitaliziran je na zagrebačkom Rebru.

 

Na aparatima

Liječnici su, pričaju Renata i Momir, mislili da se neće izvući, ali se mali borac ipak uspio djelomično oporaviti. Sve skupa trajalo je približno dva mjeseca, kada je prebačen na drugi odjel KBC-a Rebro. No tamo su opet nastale komplikacije, a posljedice su, uz upalu pluća, bile prestanak rada jetre i zatajenje obaju bubrega.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

- Na svu sreću, jetra je opet proradila, ali se bubrezi nisu oporavili. Bio je na hemodijalizi, a nakon što je dobio tromboze, prešao je na peritonealnu dijalizu (kroz trbušnu šupljinu, nap. a.). Sada je na aparatima i čeka transplataciju bubrega. Liječnici ne isključuju ni mogućnost transplatacije jetre, ali za sada ona nije potrebna - sa suzama u očima objašnjava majka Renata, naglašavajući kako Dorian već mjesecima ne mokri.

Već sutra oboje kreću na testiranja i potrebne pretrage kako bi, ako je to ikako moguće, upravo netko od njih dvoje sinu donirao bubreg. Transplatacija je, kažu, nužna, a zbog dobi djeteta ona bi se trebala obaviti u inozemstvu, najvjerojatnije u talijanskoj Padovi. Kažu kako je najmlađe dijete kojemu je u Hrvatskoj transplatiran bubreg bilo u dobi od 4,5 godina, a Dorian će tek u veljači napuniti dvije godine.

Lanu vide povremeno

- U ovisnosti o vrsti transplantacije, postoji mogućnost da dio troškova pokrije Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a u drugom slučaju bolnici je potrebno uplatiti 50.000 eura - pričaju roditelji, naglašavajući da im je sada najpotrebniji smještaj u Zagrebu kako bi svakodnevno bili sa sinom. Trenutačno žive kod jednog svećenika koji im je izašao u susret, ali tamo ne mogu biti stalno. Također, dodaju, u trenutačni smještaj ne mogu dovesti petogodišnju kćerku Lanu, koja se već devet mjeseci, koliko traje Dorianovo liječenje, seli od bake do bake. Vide je tek povremeno, kada dođu u Baranju.

Postoji mogućnost da Dorian bude pušten iz bolnice, u koju bi, doduše, morao dolaziti svakodnevno, ali bi u tom slučaju morao imati specifične uvjete, što mu u trenutačnom smještaju ne mogu pružiti.

- Više nego bilo što na svijetu htjeli bismo da smo svi zajedno i, normalno, da Dorian ozdravi. No nijedno od nas ne radi, a troškovi života u Zagrebu, preciznije iznajmljivanje stana, za nas su samo misaona imenica - kažu, ističući kako žive od socijalne pomoći i dječjeg doplatka.

Momir je prije sinovljeve bolesti radio u jednoj belomanastirskoj i kasnije valpovačkoj tvrtki, ali je raditi prestao kada su otišli za Dorianom u Zagreb. U metropoli bi, dodaju, pokušao naći posao kako bi lakše spajali kraj s krajem, no preduvjet je pronalaženje smještaja, koji od trenutačnih mjesečnih primanja, 1600 kuna, ne mogu pronaći.

- Dugo smo razmišljali hoćemo li javno zatražiti pomoć ili ne, no shvatili smo da drugačije ne ide. Za Dorianovo zdravlje sve ćemo dati - kažu očajni roditelji.

- Liječnici kažu kako se do sada nisu susretali s takvim slučajem pa stoga nemani prave dijagnoze. Kada je otišao u bolnicu, Dorian je imao 11 kilograma, a sada ima samo devet. Hrani se isključivo preko sonde, i to prilagođenom hranom. Hoda samo uz nečiju pomoć, povišen mu je tlak i ima pregršt terapija - naglašavaju Renata i Momir.

 

Tko može pomoći

Momir i Renata otvorili su kunski i devizni račun u belomanastirskoj poslovnici PBZ-a. Svi oni koji im žele pomoći kako bi, prije svega, našli i financirali smještaj u Zagrebu to mogu uplatom na IBAN HR44 2340 0093 2321 9172 7. Devizni račun: HR75 2340 0093 2321 9175 1.

Izvor: Glas Slavonije

 


Izdvojeno

Reci što misliš!