Ako i ne znate engleski, ili ga slabije koristite, niste u nekom posebnom problemu, ovdje u Brazilu. Uglavnom ga ne znaju ni Brazilci.

Čak ni oni koji rade na recepcijama ovdašnjih hotela ili su konobari u restoranima. Mnogi među njima prepoznat će samo naše „hello i good morning“, a nastavak komunikacije svakako će uslijediti – na portugalskom. Nije baš da mi ide nešto, ali uz pomoć ruku i mimike, mješavinom čudnih jezika i smiješnih gestikulacija, uspjevamo se sporazumijevati. I ne živciram se, ako to ide i nešto sporije. Nema potrebe za nervozom, samo bih još više zbunio domaćine.

A kad već spominjem hotele, zaboravite onu klasičnu predodžbu o njima iz hrvatske i europske perspektive. Ovo je ipak nešto drugo. Puno više nalik našim hostelima, primjerice. I izvana i iznutra sve nekako izgleda neugledno, iako nije baš da je tako jeftino.

Sadržaj se nastavlja...

Primjerice, jedno noćenje u ovakvom, ipak skromnom hotelu u Manausu, u kojem sam odsjeo, stoji nekih petstotinjak i više kuna. Ocjenjujući čistoću u sobi teško bih upisao više od prolazne dvojke, a i pogled s prozora ne nudi ništa više od šikare u ograđenom dvorištu i razbacanih stvari. Malo me iznenadila i spoznaja da tuš kabina nema nikakvu pregradu ili barem onu „zavjesu“ da mi voda ne curi po WC školjki i svuda unaokolo kao što je ovdje slučaj...

Naravno, oni koji su naučili na komfor i žele nešto ekskluzivnije, ne bi sigurno ni provirili u ova zdanja koje ja pohodim otkako sam došao u Brazil. Takvi neće ostati uskraćeni za ono što vole i preferiraju jer svaki brazilski grad ima dakako i luksuzne hotele, u kojima za noćenje i doručak treba, u našoj valuti, izdvojiti minimalno 2.000 kuna. U nekima čak i dvostruko više. OK, tko ima i može, neka si i ugodi...

Inače, ulice su im „načičkane“ trgovinama i nepreglednim štandovima na kojima se prodaje sve i svašta. Najviše je tu dresova, majica, kapa, narukvica, truba i svih ostalih rekvizita i suvenira koji se tiču Carioca. Sve je, dakle, u žuto-zelenom, a svaki će vas prodavač barem nakratko pokušati uvjeriti da je najpovoljnije da nešto kupite upravo kod njega.

Dosjetili su se Brazilci da bi turiste i navijače mogle privući oskudnije odjevene djevojke na ulasku u shoppove, takozvane animatorice, uzdajući se da je njihove atribute (i adute) teško ne zamijetiti. Tako se uz kupovinu napravi i poneka fotka i svi budu zadovoljni.

A ja se nadam da ću večeras vidjeti i neke naše Osječane među navijačima koji će se okupiti u Fan zoni, zajedno s ostalima u „kockicama“ i svim drugim tifozima, željnim dobre zabave i provoda. Pozdrav iz Manausa!

 

Iz Brazila za SiB - Mario Mihić Miha