Kad u istoj državi krenete na put avionom i imate tri uzlijetanja i slijetanja prije dolaska na konačno odredište, onda nije teško zaključiti koliko je uistinu Manaus udaljen od drugih brazilskih gradova u kojima se igraju utakmicu Svjetskog prvenstva.

Krenuo sam rano jutros iz Salvadora, a dok vi ovo čitate vjerojatno još nisam stigao do središta Amazonije gdje Hrvatsku, prekosutra u ponoć, očekuje dvoboj s Kamerunom. Za razliku od utakmice s Brazilom u Sao Paulu, ovaj puta se ne traži karta više, pa nam je Nikša Martinac, zadužen za ticketing u HNS-u, rekao da će brojka naših navijača na tribinama biti značajno manja nego prošloga četvrtka. Kako ni Kamerunci baš nisu pohrlili prema brazilskoj divljini, moglo bi se dogoditi da tribine novoizgrađene Arene Amazonia, čiji je kapacitet 42.374 mjesta, ostanu prilično neispunjene...

I dok se u Praiji do Forte još bave istragom tko je snimao golišave reprezentativce, „osveta“ je prema hrvatskim reporterima stigla u vidu otkazivanja današnje press konferencije. No, sumnjam da će to među kolegama izazvati nespokoj i pretjeranu ljutnju jer su svi ionako okupirani putem u Manaus. Svi smo u različitim kombinacijama, a osim laptopa i mikrofona – u prtljagi je obvezan i sprej protiv komaraca! Barem onaj manji koji smijemo unijeti sa sobom u zrakoplov.

Sadržaj se nastavlja...

Osim krvopija, očekuju nas i specifični vremenski uvjeti, s visokom temperaturom i vrlo izraženom vlagom u zraku. No, to će veći problem biti igračima na terenu, nego nama koji ćemo ih gledati. Vidjeli smo kako su se mučili Talijani i Englezi kada su se potrošili u završnici njihova susreta, pa je lako pretpostaviti da će to biti otežavajući faktor i Hrvatskoj, nešto više nego Kamerunu. Osobno se veselim Manausu zbog toga što je tamo i uvijek vjerna osječka ekipa, pristigla iz Rio de Janeira. Neki još nisu uspjeli riješiti smještaj, ali se uvijek pronađe nešto, u posljednji trenutak. Uostalom, mogu se neki „uvaliti“ i kod mene. Imam rezerviranu dvokrevetnu sobu, a tko će u toj gužvi s navijačima i turistima znati koliko nas je unutra. Sjetim se 2004. i Europskog prvenstva u Portugalu kada nas je jedne noći bilo šestero na dvadesetak kvadrata, a prijavljena su samo dvojica...

Što se samog nogometa tiče, gledajući jučer Bosnu i Hercegovinu na TV-u protiv Argentine imao sam dojam da nam susjedi vrijede prolaska u drugi krug. Tamo očekujemo i Kovačeve izabranike, a osmina finala će nam biti bliže ako dečki uspiju pobijediti Kamerunce. Vrijeme je za prvo slavlje Hrvata u Brazilu!

Iz Brazila za SiB - Mario Mihić Miha