Mislim da se Nishimuri cijelo vrijeme štuca nakon sinoćnjeg otvaranja Svjetskog prvenstva. Spominju ga Hrvati diljem planete jer nas je tako perfidno pokrao da bi se i FIFA morala sramotiti!

No, oni takve biraju da bi odradili posao. Nadobudni Japanac nam je uništio snove i pogurao Brazilce na putu do pobjede, a našima pokazao kako se i na najvećem natjecanju može suditi tendenciozno i s tako jasno izraženom namjerom. Samo je čekao priliku da na bilo koji način pomogne domaćinu, što su kolege novinari iz drugih zemalja s kojima smo kasnije pričali na stadionu također ocijenili – lakrdijom.

Kako jedan nebitan tip postane top-tema, o kojem se priča više nego o Neymaru i svima ostalima... Sramotno!

Sve osim toga, iako je suđenje u biti bilo presuđivanje, možemo pohvaliti: od sjajne atmosfere na Corinthians Areni, dojmljive ceremonije svečanog otvaranja, svakako i dobrog nastupa naše reprezentacije protiv, moramo to reći, izrazitog favorita.

Sadržaj se nastavlja...

Iz novinarskog kuta gledajući, imali smo odlične uvjete za rad, tako da će i oni najzahtjevniji teško pronaći ozbiljniju primjedbu po tom pitanju. Na dan utakmice cijeli se Sao Paulo njihao u ritmu sambe i jučer se definitivno osjećala ona prava navijačka groznica u kojoj svi uživamo. Brazilci su srdačno prihvatili svoje brojne goste i veseljaci, kakvi već jesu, znali su napraviti pravi ugođaj i dočarati nam teško opisivu ljubav prema nogometu i Cariocama. To je kod njih poput religije jer dresove Neymara i suigrača na sebi imaju i oni koji su tek prohodali i oni koji su već odavno u mirovini... Strast za „futebolom“ je ogromna i zbog toga je Brazil svakako zaslužio ovaj Mundijal. I nitko bitan nije štrajkao, niti smo na njihovim velikim avenijama vidjeli prosvjednike i one koji su uoči Prvenstva poručivali da im Copa do Mundo ne treba u vrijeme neimaštine i brojnih problema. Svi su se opet ujedinili u toj ljubavi prema nacionalnoj selekciji. Koju očito jako vole i u FIFA-i, pa se domaćina već od starta stavlja u povlašteni položaj...

Inače, jutro je u Sao Paulu ipak osvanulo puno mirnije. Ne čuju se više one zaglušujuće trube s kojima Brazilci razvaljuju bubnjiće svima oko sebe, ali tako će biti samo dok se ne približi sljedeća utakmica. A mi ćemo se od danas već lagano pripremati za Manaus.

No, o tome nekom drugom prilikom. Prije dalekog puta treba stići i do baze naše reprezentacije, u državi Bahia gdje je centar Salvador. Kamp Tivoli je od njega udaljen 80-ak kilometara i danas ću lagano krenuti tamo, pa kad stignem... Veliki pozdrav iz još većeg Brazila!

Iz Brazila za SiB - Mario Mihić Miha