SiB Plus / Skidamo Prašinu

Ja sam ponosan što sam rođeni Osječanin

Ja sam ponosan što sam rođeni Osječanin

,,Ja sam ponosan što sam rođeni Osječanin'' riječi su biskupa Josip Jurja Strossmayera, rođenog u gradu Osijeku 4. veljače 1815. godine.

U svome rodnom gradu proveo je prvih 16 godina burnog života kao dječak, pučkoškolac i gimnazijalac. Svoje doživljaje u Osijeku dijelio je s bratom Matijom, a  život u rodnom gradu završava odlaskom u đakovačko sjemenište gdje nastavlja školovanje. Nedugo prije njegova rođenja Osijek je, 1809. godine, postao slobodnim i kraljevskim gradom. Time je Osijek dobio status samouprave i sudstvo te se konačno oslobodio vlasti feudalaca. Od novčanih obveza građanima Osijeka preostalo je jedino plaćati državni porez. Otkupom feudalnih prava Osijek je stekao mnoge povlastice, ali ipak visoka otkupnina pritiskala je građane dulje od desetljeća.

Neposredno prije rođenja J.J. Strossmayera, 1814. godine, u Osijeku je proveden detaljan popis građana. Svaki dio grada popisan je zasebno, a popis se vršio po kućama, tj. obiteljima. Ti popisi pružaju vjernu statističku sliku grada Osijeka 1814. g.  Prema popisu grad Osijek imao je ukupno 8879 stanovnika. Donji grad broji 4014 stanovnika, Gornji grad 3604, Tvrđa 747, a najslabije naseljen bio je Novi grad sa svega 514 stanovnika. Tvrđa je imala najveći broj dobrostojećih i učenih ljudi. Najzastupljeniji u Osijeku bili su trgovci i svratištari. Tradicija se trgovanja u Osijeku ranije zasnivala na poznatim Osječkim sajmovima koji su se održavali četiri puta godišnje. Međutim, u to doba sajmovi više nisu bili dostatni te se javlja potreba za sustavnijom trgovinom.  Pojavljuje se sve više gostioničara i svratištara koji se brinu za smještaj putujućih trgovaca u Osijeku.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Biskup Strossmayer tvrdio je da je dobio dvostruko ime zbog brata blizanca koji je umro neposredno nakon rođenja. Ta je tvrdnja kasnije podvrgnuta kritici i istražena. Ponovnim uvidom u maticu rođenih Osijek Gornji grad, koja se čuva u Državnom arhivu u Osijeku, pronađeno je da je rođen i kršten 4. veljače 1815. kao Josip Juraj (Josephus Georgius), sin Ivana (Joannis) Stroczmayera i majke Ane, rođene Klarić. Krsni kumovi bili su Terezija Hillgartner i njezin muž Georg (Georgius). Krštenje i upis u knjigu obavio je Franjo Kasapović istoga dana. To je jedini službeni trag o rođenju biskupa Strossmayera. Šest dana kasnije kršten je Josip (Josephus), sin drugog Ivana Krstitelja Stroczmayera i majke Marije rođene Žunić (Xunich), čiji su kumovi bili Katarina i Matija Brigovac. Tu se jasno vidi da Josip Juraj nije imao brata blizanca, nego da su ovo dva odvojena slučaja. Na dan 4. veljače 1815. rođeno je samo jedno dijete u Osijeku: Josip Juraj Strossmayer.

Prema usmenoj predaji obitelji Strossmayer, začetnik njihove obitelji bio je Pavao Strossmayer (Paul Strassmayer) porijeklom navodno iz Linza. On je u Osijek došao između 1746. i 1752. g. Ubrzo nakon dolaska sklopio je brak s Jelenom 18. veljače 1753. U tom braku rodio mu se sin Antun i tako je u gradu Osijeku nastala loza obitelji Strossmayer koja će trajati 200 godina. Prema popisu iz 1828. godine, u Gornjem gradu živjelo je pet obitelji Strossmayer koje imaju kuću i manju površinu obradive zemlje. Gradsko pravo stekao je Ivan Strossmayer, otac Josipa Jurja, po zanimanju prekupac koji je plaćao porezno zaduženje od 30 forinti.  Njegova kuća bila je u Šamačkoj ulici broj 49, a imala je okućnicu površine 148 četvornih hvati. Ona je srušena 50-ih godina 19. stoljeća, a još 1849. prema popisu u njoj su bez sumnje živjeli Ivan i Ana Strossmayer. Danas se na tom mjestu nalazi istočna strana Hotela Osijek.

O njegovom pučkom školovanju ne zna se puno. Prvi se podaci nalaze u  građi o pučkim školama u Gornjem gradu iz 1858. godine. Budući da je živio u Šamačkoj ulici, vjerojatno je pohađao pučku školu u Aninoj ulici, koja je kasnije prozvana i Aninom školom. Moguće je da je ovdje završio samo dva razreda jer podaci iz 1805. godine tvrde da je Anina škola imala samo prva dva razreda, ali je moguće da je tijekom sljedećih 15 godina dobila i druga dva. Nakon što je Josip Juraj završio pučku školu, otac Ivan upisao ga je u četverogodišnju gimnaziju – Gramatica schola, a po završetku gimnazije Strossmayer nastavlja svoje školovanje u dvogodišnjoj gimnaziji – Humanitas schola. To je bila prestižna škola koju su osnovali isusovci još 1729. g., a od 1765. djeluje kao latinska škola. Upravo u vrijeme njegova školovanja uveden je mađarski jezik kao obvezni predmet u hrvatskim školama. Ta odluka izazvala je revolt hrvatske mladeži, a vjerojatno je ostavila i dubok trag u daljnjem životu i djelovanju biskupa Strossmayera. Prvi je razred Gramatice schole Strossmayer upisao 1825./1826. g. s još 52 učenika. Bio je upisan pod rednim brojem 40 kao „Strossmayer Josephus, Osijek, star 11 godina, otac Joannes, građanin Osijeka“. Od ove generacije učenika, njih 53, četverogodišnje je školovanjeuspješno završilo svega njih sedmero. Školu Humanita schola upisao je zajedno s 30 učenika, od kojih je 12 uspjelo završiti dvogodišnje školovanje. Nakon toga Josip Juraj Strossmayer nastavlja svoje školovanje u Đakovačkom sjemeništu te tako zauvijek odlazi iz Osijeka gdje će u budućnosti samo rijetkim slučajem navratiti. Ne samo rođenjem nego i osjećajima ostao je biskup trajno vezan za Osijek. Između ostalog, tu je u staroj baroknoj crkvici sv. Petra i Pavla služio i svoju prvu misu. Na Aninu groblju počivali su njegovi bliski rođaci i preci, a svome bratu dao je postaviti nadgrobni spomenik na kojem piše: „Mati Strossmayeru rodjenomu dne 5. rujna 1812. preminuvši dne 30. listopada 1841. iz ljubavi bratske Josip Juraj Biskup.“

Strossmayer je posjetio Osijek 27. rujna 1850., neposredno prije ustoličenja za biskupa. Dočekan je uz slavlje, a idućeg dana posjetio je franjevački samostan u Tvrđi. Od 12. do 15. listopada iste godine dijelio je krizmu u Gornjem gradu, Tvrđi i Donjem gradu. Od 7. do 10. veljače 1851. prisustvovao je ispitu iz vjeronauka osječkih gimnazijalaca.  (Sršan, 1993: 177) Prilikom dolaska u Osijek 21. i 22. lipnja 1852. biskup je bio gost grofa Petra Pejačevića u Retfali. Od 24. do 26. 2. 1890. Strossmayer odsjeda u Osijeku kako bi prisustvovao predstavi Slavljanskog, ruskog pjevača, koji je pobudio posebno zanimanje Osječana.

Strossmayer kao graditelj

Kad je započeo gradnju Đakovačke katedrale, Strossmayer je poslao dopis Namjesničkom vijeću u Zagrebu da ono potakne Gradsko poglavarstvo u Osijeku i same župljane Gornjega grada na izgradnju nove župne crkve. Za taj projekt, crkvu kakvu je on zamišljao, trebala je golema svota novca. Sam je priložio 10 000 forinti kao polog, ali ipak je za početak gradnje trebalo proći gotovo tri desetljeća. Konačno, 4. kolovoza 1894. g., započela je izgradnja nove crkve u neogotičkom stilu s tri prostrane lađe i vrlo visokim tornjem, kakva nigdje u Hrvatskoj nije postojala. Dvije godine prije početka gradnje i prihvaćanja plana crkve, napisao je Strossmayer Odboru za izgradnju: ,,Ja sam odlučno za gotički stil, a ako taj nije moguć, onda romanski, a nipošto renaissance. Osijek je za tolike žrtve valjda zavriedio da imade u svojoj sredini podpuni umjetnički spomenik zašto renaissanca nije, jer renaissance nije za crkve.'' To golemo zadnje crkve bilo je gotovo do kolovoza 1899. godine, dok su unutrašnji radovi još bili u tijeku.  Biskup Strossmayer odlučio je da će posvetu crkve osobno obaviti 20. svibnja 1900. godine. Tada je imao 86 godina i taj mu je čin bio jedan od  posljednjih u javnom životu, a nakon toga u Osijek će doći još samo jednom. Dan posvete bio je ujedno i 50. obljetnica potvrde J.J. Strossmayera za biskupa.  Vanjskim izgledom, veličinom, unutrašnjim uređenjem, visinom i zvonjavom zvona nove crkve osječki su građani bili oduševljeni i od milja su je odmah, imajući na umu svoga biskupa koji je rođen upravo u Osijeku, nazvali katedralom. Ona je kasnije postala simbolom grada. Strossmayer je prije 1879. g. postao vlasnikom jednog zemljišta na Solarskom trgu, a imao je i kuću na uglu Kuhačeve ulice i Tvrđavskog trga. U franjevačkim ljetopisima spominje se da je 16. travnja 1879. biskup došao u Osijek i odsjeo u vlastitoj kući. To zemljište u Tvrđi darovao je 1880. za izgradnju klasične gimnazije. Ta gimnazija već 1883. počinje s radom u novoj, prostranoj dvokatnoj zgradi s pročeljem okrenutim prema glavnome tvrđavskom trgu. Osim toga Strossmayer je još 3. svibnja 1852. pologom od 5000 forinti u srebru osnovao ,,vječnu zakladu'' u korist upravo te gimnazije u Osijeku. Time je odredio i njezinu svrhu, korisnike i nositelje imovinskih prava. Na njegov poticaj, i uz obilnu novčanu pomoć, počela je 1898. izgradnja đačkog konvikta u Tvrđi.  Taj konvikt započeo je s redovnim radom već iduće godine. Načinjen je od preinačenih par kuća povezanih u graditeljsku cjelinu: istočno krilo okrenuto prema trgu, a južno prema Kuhačevoj ulici.

U zapisima za vrijeme biskupova boravka u Osijeku, nekih pisama i oporuke saznajemo da je imao sestru Magdalenu, barunicu Unukić. Prema matici rođenih Strossmayer uopće nije imao sestru. Tko je onda bila ova žena koju on naziva svojom sestrom? Popis naroda iz 1849. g. Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka iznosi da u kući broj 49 živi „primito dete Manda“. Magdalena Pupić bila je posvojeno dijete koje će nakon odlaska biskupovih roditelja u Đakovo nastaviti rasti i živjeti pod njegovom neposrednom njegom. U svojoj oporuci nju stavlja na prvo mjesto te joj ostavlja svu svoju srebreninu.

Posljednji put biskup Strossmayer javno je nastupio u Osijeku 25. i 26. svibnja 1901. g. Bio je pokrovitelj Hrvatskog pjevačkog društva Lipa od 1878. te se odazvao na njegov poziv da obavi posvetu nove društvene zastave. Iz Đakova je doputovao kočijom s četveropegom. Stigavši u Osijek kočija je naglo skrenula na Jelačićevom trgu u Donjem gradu i zapela između tramvajskih tračnica te se prevrnula. Strossmayer je ispao iz kočije i lakše se ozlijedio, ali unatoč tome, uz buran pozdrav mnoštva građana, obavio je posvetu 26. svibnja u točno zadano vrijeme. Nakon posvete održao je govor u kojemu je iznio nadu u budućnost hrvatskoga naroda.

Osijek je, poput  cijelog naroda, ostao vječni dužnik svome biskupu i meceni.

Tekst: Pavao Nujić



Izdvojeno

Reci što misliš!