SiB Plus / Skidamo Prašinu

Ljetne vaterpolske večeri uz škiljave žarulje u Zimskoj luci

Ljetne vaterpolske večeri uz škiljave žarulje u Zimskoj luci

U nasip-utvrdu na drugoj obali, uskoro spojnicu gornjogradske s donjogradskom šetnicom, ugrađeno je najviše pijeska. Dovožen je tegljačima, kašike elevatora uz pomoć beskonačne trake istovarivale su tek izvađen pijesak s dna rijeke na obalu. U nekom drugom vremenu sve je bilo slično, pa ipak - drukčije. I tada su pijesak dovozili tegljači, tada naši šlepovi, da bi ih na obalu, satima i neumorno, u drvenim kolicima istovarivali popularni pjeskaroši.


Kod Pampasa i(li) Rokusa, pritom, svoja su snažna i preplanula tijela znatiželjnim susjedama pokazivali Ferika, Džela, Bajko, Ivo, Zlatko..., a iz Donjega grada, pak, stizale su bajke o njihovu junaku Broki. Gornjogradski pjeskar(oš)i znali su (i to dobro!) i zaigrati mali nogomet, a Broko je prerastao u pravu unterštetersku legendu, spasioca neopreznih sugrađana od utapanja iz „virova" povremeno nabujale Drave.

stare_slike1
Gradnja obaloutvrde

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

stare_slike_2_495
Pogled s desne obale

Usporedba tegljača i šlepova, kao i elevatora i pjeskaroša, odvukla mi je misli u vrijeme s bezbrižnim ljetima proživljenima u skromnom, ali i neusporedivo moralnijem, jednostavnijem i, napose, romantičnijem životu. Čari Drave, s užarenim pijeskom na Pampiki, bile su raj za stotine stanovnike Retfale i Gornjega grada, dok su mi ovih dana Donjograđani prepričavali, također s nostalgičnim sjajem u očima, kako su oni svoju pješčanu oazu ljeti uglavnom tražili na onoj drugoj, lijevoj obali, na malim, pješčanim sprudovima, jer i Unterštat je nekad imao kompu... Najekskluzivnije kupalište, pak, jedino službeno, gradsko, ograđeno drvenim kabinicama koje su viđeniji Esekeri koristili za presvlačenje u dolasku i odlasku na ljetno kupanje.

stare_slike_3
Garnizon

Bio je to Garnizon, smješten nedaleko od Bastiona, otprilike prekoputa današnje "Copacabane", a kako se ulaz naplaćivao, često smo se rinovali, plivajući niz Dravu i „švercali" se hvatajući se za uredno posložene daske na dugačkom flosu. Nešto manja kopija Garnike, sličnih obilježja, ali „divljeg" kupališta, na lijevoj obali imao je također omiljeni Golibar. Sjeća li ga se netko, uopće?

stare-slike_4
Kupalište Goli bar

Sveukupna slika tih ljeta u Osijeku, ipak, bila bi nepotpuna da ne spomenem - Zimsku luku. Članovi PVK Omladinac tijekom dana neumorno bi trenirali nižući (kilo)metre u svom improviziranom plivalištu uokvirenom običnim flosom sastavljenim (kao Garnizon) od običnih dasaka pričvršćenih za brojne prazne bačve. No, navečer bi, bar se nama tako činilo, sve odjednom preraslo u ekskluzivni bazen dostojan vrhunskih plivačkih i vaterpolskih priredbi!

stare_slike5
Zimska luka

Divili smo se našim junacima, njihovim sjajnim plivačkim dostignućima (Murovi, Pavleković, Podlavicki, Kopilovićeva, Rafajac, Brumec, Čepčik...), a atraktivne vaterpolske utakmice, igrane uz škiljavu svjetlost žarulja obješenih na običnu žicu iznad plivališta, sigurno i danas pamte svi koji su se bar jednom (često nakon večernje šetnje čuvenim korzom) znatiželjno spuštali k betonskim stepenicama gledališta nama omiljenog plivusa. Gdje bi nas, osim željene svježine poslije šetnje uzavrelim asfaltom središta grada, oduševljavali povici, gotovo krici, članova vrsne, nadasve šarmantne vaterpolske momčadi Omladinca; Kirbike, Legre, Bruleta, Mjeseca, Krnje, Dorića, Toze, Njuce, Vogre..., kasnije Gloca...

stare_slike6

stare_slike7

stare_slike8
Vaterpolo u Zimskoj luci

Podsjetit će me uvaženi kolega Lj.St. da su plivale i kasnije poznate glumice Inge Appelt i Ljerka Draženović, a među najdarovitijim asovima tog vremena, svakako, bio je Tomislav Copkov. Danas provodi umirovljeničke dane u Puli, sjećajući se sigurno s nostalgijom nezaboravnih dana i večeri u Zimskoj luci. Naravno, slažući trajno u memoriju i događaje iz svoje burne sudbine, proživljene širom Europe i Kanade. Jednom mi je pokazao i sliku, kako bi me uvjerio da je bio i tjelesni čuvar Jean-Paula Belmonda!

I još nešto - više nije samo Copkov. Dječak iz Štrosike provodi jesen života po kanadski, kao Tomy Copko...

TEKST: Glas Slavonije       


Izdvojeno

Reci što misliš!