Marija Crnobori: „Svaki glumac je potencijalni režiser već samim svojim životom, postojanjem, fizičkim i psihičkim prisustvom, talentom i sugestivnošću. Glumac može povući režisera, a režiser može, opet, tako voditi glumca, da se ponekad ne zna granica tko više sudjeluje u oblikovanju lika, i čija je koja ideja. Inteligentan režiser poštuje te trenutke divnog rada, i inteligentan glumac ne naziva te trenutke „samorežija“, jer takvi trenuci su zaista idealna suradnja.“ (1981)
Rade Šerbeđija: „Meni se, naime, čini da je gluma jedna mazohistička potreba čovjeka da otkriva svoje mane… To je jedna čudna potreba da se prepozna patnja… da otkrijemo svoje najintimnije stvari, svoje misli skrivene, svoje pokvarene želje, da priznamo da bismo mogli biti ubojice, da priznamo kako vodimo ili ne možemo voditi ljubav, da priznamo kako volimo i kako mrzimo, kako patimo… To je, čini mi se, u kazalištu najbitniji impuls – potreba bavljenja tom umjetnošću i potreba gledanja te umjetnosti… Sve okolo što se dešava spada u karneval.“  (1982)
Radko Polič:  „Ako uzmem kao predmet glume život čovjeka, onda mislim da je glumac određivač svijeta. Gluma pokazuje sadašnjost, ali i predskazuje budućnost. Glumac određuje svijet i svijest u sebi i oko sebe. Glumac je samo tijelo koje isijava smisao glume. Kao glumac trudim se da gledatelju odgovaram na njegova pitanja. Istovremeno sam sebi postavljam ista pitanja. Pitam se i pitam i stotinu puta se pitam. Odgovore formuliram igrom. Mislim da ne postoji gluma. Gluma je laž. Postoji čovjek i postoji istina. Istina je stvarnost glume.“ (1986)
Mustafa Nadarević: „O glumcima se uvijek govori sa sijaset epiteta i preuveličavanja. Za mene je osnova glume igrati sa sobom i publikom, da zabavljam sebe i publiku kroz tragediju i komediju. Želja mi je bila demistificirati taj glumački fenomen. Po meni, to je jedan normalan svakodnevni rad. Samo, taj posao traži više trpljenja u privatnom životu. Zanimljivo je istražiti koliko je glumac na sceni „taj lik“ koji je uzeo da radi, i koliko je on „taj čovjek“ koji je tu došao u kazalište nešto ljudima da pokazuje. Držić mudro kaže meni je rado činiti ono što mi je mučno činiti.“ (1984)

 

ARS LONGA – VITA BREVIS
(ŽIVOT JE KRATAK – UMJETNOST JE VJEČNA)

Sadržaj se nastavlja...

izv. prof. art. Mira Perić Kraljik, glumica