Bio jednom njemački ovčar crne boje, onakav kakvom se dlake ne znoje i zbog kojega se svi ljudi na svijetu narodne nošnje kroje i novce u banci broje.

Bio jednom njemački ovčar crne boje, onakav kakvom se dlake ne znoje i zbog kojega se svi ljudi na svijetu narodne nošnje kroje i novce u banci broje.

On je bio uzor svakom drugom psu u kvartu, uvijek su ga svi zvali na kocku ili kartu, ali on je bio uzoran pas, u kocki i karti nije vidio spas. Više je volio ići na sastanke umirovljenika, on je bio njihov ponos i dika, upamtio je izgled svakog matorog lika, koji tamo glumi vola, zamjenu za bika.

Sadržaj se nastavlja...

Svakoga dana visio je u njihovom holu, slušao priče iz njihove mladosti, slušao o svakodnevnom bolu, rado je pio kolu, ali nikada volio rolu. Ali jedan opasniji tip iz toga doma rolao je svaki dan, za vrijeme ručka ili kada utanja u san, kada visi u holu doma ili odlazi s ekipom van. On je bio vrlo omiljen lik, ali ovčar je na njega imao pik. Nikada nije volio narkomane, radije se družio s onima koji čitaju romane, koji u miru gledaju na granama vrane, i tako liječe svoje rane. Ali taj djeda nije od svoje odustajao navike, ne obazirući se na ovčarove ružne povike.

Pušio je djeda travu stalno, to je njemu bilo normalno, ali ovčar to nije mogao podnositi, nije se mogao sa svojim načelima kositi, zubima ga je odlučio izbosti. Oštrio je ovčar svakodnevno svoje zube, u glavi su mu bile razne bube, skakao je svakog auta trube, shvatio je da mu se misli gube.

Odlučio je kako neće učiniti ništa zbog čega bi kasnije žalio, ni sam ne zna kako se toliko napalio, što taj djeda droger njemu toliko smeta, a uvijek bi mu dao komadić sira feta. Odlučio je otići u umirovljenički dom sklopiti mir, da mu od živciranja na želucu ne iskoči čir. Putem je razmišljao što će reći, ali ubrzo je shvatio da će se opeći. Već nekoliko metara od doma, osjetio se miris koji je njemu koma.

Pušila je travu cijela umirovljenička škvadra, sada je uvidio čemu je onda kadra, da može tako lako pasti pod nečiji utjecaj, to ga je totalno bacilo u očaj. Odlučio je iskoristiti svoje oštre zube i sve ih pojesti, ali nije stigao ni sjesti, oni su već navalili na njega, hrpa baba i mnogo muškog ega.

Djeda droger bacio im je u uho bubicu, da napokon ovčaru začepi gubicu, rekao je kako su psi bolji od marihuane i tako je ovčaru jadnom odbrojao dane. Sada umirovljenici sjede i kao i kini pse jedu, nisu nimalo u bedu, jer ovčar ionako nikada nije ni bio stvaran, svaki od njih od trave je u glavu bio iskaran.

Piše: Marin Seleš