Nacija smo ponosna na vojno-redarstvenu akciju Oluja i njenu godišnjicu, 5. kolovoza, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Hrvatskim trobojnicama mašemo na tekmama i dočecima sportaša, na svadbama, no u znak sjećanja na Oluju i druge dane ponosa i slave iz Domovinskog rata i stvaranja samostalne RH, u pravilu izostaje njihovo isticanje na kućama.

U njihovomisticanju potpuno je revnosno bilo za prošlog režima, što mnogi danas pojašnjavaju nekadašnjom “obvezom iz sistema”. Đakovčanin Darko Haramina hrvatsku zastavu neizostavno ističe za svakog državnog praznika, a tako će, najavljuje, biti i za ovogodišnju godišnjicu Oluje.

Sadržaj se nastavlja...

On i samo još pokoji susjed rijetki su u svojoj ulici s tom praksom. “To mi nalaže moja savjest, moje domoljublje, ljubav prema svome narodu i svojoj državi za koju sam ranih 90-ih, na kraju krajeva, išao i ginuti”, pojašnjava Haramina.

Prisjeća se, za prošlog režima svi su stavljali zastave “jer su se bojali kazni”. Izostanak daleko većeg broja hrvatskih barjaka na “čelima” kuća za državne praznike - stvar nemara, površnosti, opće nezainteresiranosti, “nedržanja do svoga”, odraz razočarenja pojedinca sadašnjim trenutkom ili nešto šesto? U pravilu ne znamo ni (sve) nazive državnih blagdana pa je pitanje je li posrijedi i “hrvatski zaborav”.

Fejsbukovci na to pitanje odgovaraju osnivanjem grupe što već broji više od 30.000 članova, a poziva na akciju Ponosni na Oluju u kojoj se ističe poziv na obilježavanje te velike vojno-redarstvene akcije isticanjem hrvatske zastave na svim zgradama.

- Preplavimo naše gradove trobojnicama i time pokažimo svima da smo ponosni na obranu RH i na sve hrvatske branitelje koji su sudjelovali u obrani hrvatske domovine, što mislimo o sramotnim presudama hrvatskim generalima i hrvatskom narodu. Mi znamo što je bilo i nećemo dozvoliti iskrivljavanje povijesnih činjenica. Želimo osudu svim srpskima agresorima za sve zločine počinjene na teritoriju RH i tražimo zaštitu i prestanak progona hrvatskih branitelja. Akcija Oluja je legitimna akcija HV-a i hrvatskog naroda. Stoga, 5. kolovoza podiginimo hrvatske barjake, stoji u pozivu na akciju koju su podržali braniteljski i drugi portali.

Najčešće se kupuju za svadbe, sportske klubove…

U prodavaonicama čiji asortiman obuhvaća i hrvatske zastave, cijena im se, ovisno o veličini i dodatoj opremi, poput zlatnožutih resica, kreće od 80 do gotovo 400 kuna. Prodavači kažu da brojni kupci kupuju zastave, ponajviše za svadbe, za potrebe sportskih klubova, kao navijački rekvizit, a tek potom za obilježvanje značajnih hrvatskih datuma na privatnim kućama.

[important title=ISTIČETE LI NA DRŽAVNE PRAZNIKE BARJAK?]Danijel Geošić, Đakovo: Ne ističem zastavu jer ju nemam, no svakako podržavam praksu isticanja tog državnog obilježja za praznike. Čini mi se neopravdno što se na to zaboravlja, jer su za slobodnu domovinu žrtvovani mnogi životi ljudi, koji su se za tu istu zastavu i borili. No, na žalost, ne ističu ju ni neke ustanove.
Sanja Katić, Đakovo: Ne postavljam zastavu. Mislim da RH danas nije ono za što su se mnogi borili i poginuli od 1991. do 1995.. Danas je to zemlja velike nezaposlenosti, kojoj i ja već neko vrijeme pripadam. Dozvoljena je velika pljačka u pretvorbi i privatizaciji za što se naši branitelji nisu borili.
Branko Jurić, Budrovci: I sam sam, kao 19-godišnjak iz redovnog sastava, bio sudionik Oluje, na potezu Glina-Petrinja. Ponosan sam na to i na tu cijelu akciju. Nas petorica suboraca slavili smo to kao drugi rođendan. No, nedovoljno se to danas cijeni, sjetite se samo haaških presuda.
Blaženka Markotić, Kuševac: Ne stavljam zastavu u te dane. Brat mi je kao 20-godišnjak poginuo u Vukovaru. Nije se borio i život dao za ovakvu državu u kojoj je velika nezaposlenost uslijed koje sam bez posla i ja ostala, u kojoj je na djelu krađa, lopovluk. Razočarana sam takvim stanjem.[/important]

S.ŽUPAN (Glas Slavonije)