"Njemačka začas može 'progutati' sve medicinske sestre s Balkana, a kamoli njih 30.000 iz Hrvatske", navodi Premuž.

U Općoj bolnici Dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu, magistar sestrinstva Hrvoje Premuž bio je glavni medicinski tehničar Odjela za reanimaciju, anesteziologiju i intenzivno liječenje. Tijekom 24 godine radnog staža, punih 12 godina bio je na različitim rukovodećim funkcijama, a od 2012. i glavni tehničar odjela. No, s 47 godina života i plaćom koja uz sav njegov angažman i staž nije prelazila 6.300 kuna, odlučio je otići iz Hrvatske. Od početka 2019. radi u Njemačkoj, u Hannoveru, i sretan je, kaže, jer za svoj posao danas dobiva primjerenu plaću, a više ne osjeća psihološki pritisak koji ga je u Hrvatskoj stalno pratio.

„Bio sam godinama potplaćen za svoj rad. Zvanje magistra sestrinstva nije mi se priznavalo, radio sam kao prvostupnik i tako sam bio plaćen. S druge strane, ostajao sam besplatno raditi do 23 sata navečer samo zbog vlastite odgovornosti i profesionalnosti. Bio sam predavač na tečajevima mehaničke ventilacije pacijenta, za liječnike i medicinske sestre. Uz sav taj navedeni angažman imao sam plaću od 6.300 kuna, a ako sam tražio da odradim još neku smjenu da si radom povećam plaću, uprave su tvrdile da glavne sestre moraju raditi samo dopodne, iako liječnici voditelji odjela u cijeloj Hrvatskoj sasvim legitimno ostvaruju svoja dežurstva“, prepričao je Premuž za Novi list.

Sadržaj se nastavlja...

Boljelo ga je da sestra početnica na intenzivnoj u Hrvatskoj može zaraditi preko 8.000 kuna za rad u smjenama pa su neke kolegice s 19 godina imale veću plaću od njega. Taj je organizacijski propust na razini Hrvatske, navodi, nezabilježen igdje u svijetu, a najbolje dočarava izvrnutu logiku organizacije zdravstva u Hrvatskoj.

Vrhunac je nazadovanje sustava po njemu vidljiv u posljednje vrijeme.

„Politička uhljebljavanja po bolnicama događala su se oduvijek, ali je vrhunac dosegnut u zadnje vrijeme kad se preko noći promijene organizacijske sheme po tehničkim, pravnim i računovodstvenim službama tako da se uvode novi pododjeli s novih devet umjesto tri voditelja, a svaki ima 10 do 20 tisuća kuna plaće. Bolnice postaju oaze administriranja, a ne liječenja“, tvrdi Premuž.

U Hannoveru je počeo raditi odmah, dok istodobno uči i njemački jezik. Dobio je satnicu na račun svog obrazovanja koje Njemačka direktno priznaje i najveću moguću plaću u početnoj fazi adaptacije na novi sustav. Sada mu je plaća, kaže Premuž, viša od 2000 eura netto, a nakon priznavanja diplome bit će i oko 3000 eura jer se radi o području intenzivne skrbi.

„Cijena satnice rada u privredi je devet eura, a medicinska sestra dobiva 15 do 17 eura. Dade se lijepo zaraditi, jedino je ritam rada nešto naporniji, smjene su tri dana po 12 sati, onda dva do pet slobodnih dana pa onda smjena od četiri dana“, kaže. I u Njemačkoj medicinari ne bi smjeli raditi više od 40 sati tjedno, ali rade i po 60.

"Nema ljudi, manjak je velik. Zbog velike potražnje za sestrama, zdravstvo je i tu pred kolapsom. Njemačka začas može 'progutati' sve medicinske sestre s Balkana, a kamoli njih 30.000 iz Hrvatske", navodi Premuž.

Mjesečno mu ostaje preko 1000 eura kad plati stanarinu i troškove kredita u Hrvatskoj pa se, veli, može i lijepo uštedjeti već s početničkom plaćom u intenzivnoj skrbi, piše Novi list.

Izvor: Vijesti.hr
FOTO (Ilustracija): PIXSELL