Što za budućnost nosi društvo u kojem i najočitije kriminalne radnje rijetko dolaze na naplatu, u kojem se zločinom praktički otvoreno bave i najutjecajniji političari, a nepotizam već zvuči kao kolokvijalni izraz za najučinkovitiju metodu traženja posla.

Nadzorne kamere

U moru skupo plaćenih istraživanja o rejtingu političara, gledanosti sapunica ili godišnje potrošnje deterdženta, bavi li se itko zapravo pitanjima koje su dugoročne posljedice moralno upitnih i egocentričnih novohrvatskih vrijednosti?
- To svi rade - tri su riječi koje posljednjih godina najčešće sluša Tonka Milanović Juretić, defektologinja općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, kad se ispred nje u svrhu procjene pojave maloljetnici ili mlađi punoljetnici optuženi za neko kazneno djelo. Iskreno vjerovanje da je činiti nešto zakonom kažnjivo postao stil života, najčešće se odnosi na tinejdžere prijavljene za kaznena djela nanošenja teške ozljede ili posjedovanje droga.

Sadržaj se nastavlja...

Konkretni primjeri iz naših gradova mogu često biti nerealni pokazatelji opće situacije, jer je tzv. crna brojka neotkrivenih slučajeva nekoliko puta veća, posebno kad se radi o maloljetnicima. Jer, iako bi se nekom moglo učiniti da uz sustav obitelji i škole bilo što može ostati neotkriveno, to je vrlo daleko od istine. Posebno kod slučajeva međuvršnjačkog nasilja, žrtve se gotovo nikad same na požale, a nastavnici s druge strane, često izloženi velikom pritisku roditelja, nisu oni koji najčešće prijavljuju. To su u najvećem broju slučajeva roditelji, koji uoče da nešto ne valja ili liječničke službe kod kojih žrtve dođu po pomoć. Veliki broj kaznenih djela na kraju se otkrije preko snimki - bilo nadzornih ili onih s interneta.

Kad smo kod kamera, u školama koje ih imaju, događa se da pojedini slučajevi bivaju otkriveni upravo na taj "tehnički" način. Primjerice, da dvije cure batinaju treću u prostoru ispred škole. Njih dvije ju šamaraju i ponižavaju uz navijanje goleme skupine vršnjaka. I to je zabava za cijelu grupu. A dosta toga otkrije se i preko snimki koje su na internet postavili sami nasilnici, kao poseban oblik ponižavanja koji je izrazito razvijen kod facebook-generacije. Tako smo već i u Hrvatskoj imali slučajeve da grupa maltretira nekog pojedinca pa to onda snima mobitelom, te snimka završi na internetu. I tu nema pravila, o nekakvom obiteljskom "backgroundu" iz kojeg djeca dolaze, u slučaju takvog nasilja "uzorak" je uvijek isti, premda roditelji nerijetko misle da su njihova djeca isprovocirana na to što su napravila.

- U podlozi većine tih slučajeva alkohol je taj koji još više potakne situaciju. Razina konzumiranja alkohola kod mladih po svim je pokazateljima sve veća i to ima svoje posljedice. No kod velikog broja slučajeva vidi se da klinci danas imaju jako dobro razvijenu percepciju javnog ponižavanja. Većina maloljetnika koji čine takva djela imaju potrebu za tim patološkim doživljajem moći tako da nekoga javno ponižavaju, čime zaslužuju divljenje okoline. Javno ponižavanje posebno je karakteristično za djevojke, koje imaju te spletkarske metode. Jedna drugu navuku na prijateljstvo, nagovore žrtvu da nešto učini, pa sve to opet snime i onda je tim snimkama ucjenjuju. Nitko od njih u prvom razgovoru ne može pojmiti što sve žrtve prolaze, kako izgleda biti zlostavljan ili kako je to biti ponižen pred dvadesetak djece u školi i morati se tamo vraćati svaki dan. Jedna je curica koja je bila žrtva napustila grad jer je daljnji dolazak u tu školu postao nepodnošljiv.

Osjećaj nedodirljivosti

Počinitelji djela, međutim, misle da su oni u pravu i ne osjećaju nikakvu grižnju savjest. Tek nakon što ih se s vremenom počinje suočavati s time kako bi se oni osjećali u toj ulozi, dio njih počinje osjećati neko grizodušje - priča Milanović Juretić.

Većina maloljetnika i mlađih punoljetnika, počinitelja kaznenih djela, prošle je godine prijavljena prvi put. U najvećem broju slučaja nastoji se izbjeći sud i moguća kazna do pet godina zatvora i uputiti počinitelja na postupanje po uvjetovanoj svrhovitosti, odnosno u individualni tretman kod psihologa, te socijalnog pedagoga i liječnika, ovisno o potrebama, gdje se s njim u razdoblju od pola godine do godinu dana intenzivno radi na svim aspektima života, korigiranju odnosa s okolinom, učenju, obiteljskim odnosima.

- Postotak recidiva u Hrvatskoj može se smanjiti ponajviše zahvaljujući dobroj umreženosti savjetovališta u kojima se radi s mladim počiniteljima kaznenih djela. Međutim, uz sav trud koji se čini o tom pitanju, najviše zabrinjava činjenica što većina mladih misli da su vrijednosti instant-uspjeh, brzo stjecanje bogatstva bez rada, uzori su im nogometaši i starlete, san im je prijaviti se na neki show na televiziji i preko noći postati slavan. Uglavnom su vrlo nekritični, što je posljedica i današnjeg školskog sustava. Općenito gledano, više se uči napamet, a manje se radi na samostalnom razmišljanju, pa oni, primjerice, vjeruju svemu što pročitaju na internetu. S druge strane, imate roditelje koji su užasno kritični prema svom djetetu, pa se ono nesvjesno i počinje ponašati prema njihovim očekivanjima da nije dobro, ili pak one koji su prezaštitnički i djetetu dopuštaju sve. Proces izgradnje povjerenja i uspostavljanja suradnje dug je i naporan put, no u konačnici se isplati - mišljenja je Milanović Juretić.

Nažalost, mnoge županije u Hrvatskoj još nemaju razvijenu mrežu savjetovališta i individulanih terapeuta koji se bave maloljetnim delinkventima. Prosjek recidiva u Hrvatskoj stoga je dvostruko veći, a kako i ne bi bio kad mjesečna prosječna plaća jednog terapeuta, kojeg uz to najčešće i ne plaća država, već eventualno lokalna samouprava ili nakratko neki europski fond, iznosi otprilike cijenu jedne fotelje u Big Brother kući ili petnaest paketa obične vode u bočici za žedne vladine dužnosnike. Oboje je, čini se, ovoj zemlji puno potrebnije nego rad s djecom rizičnog ponašanja..

[important title=Užareni ključ na vrat]Jedan primjer, iz jednog našeg grada, slučaj je i 15-godišnjeg dečka kojeg je "odgajala cesta" jer su roditelji puno radili. Njega su maltretirali stariji pa je on naučio da je to način kako steći autoritet u okolini. Kad mu je ukraden bicikl, nije se ni trudio provjeravati što se dogodilo nego je prvog dečka za kojeg je sumnjao da je kradljivac, pričekao i utisnuo mu užareni ključ na vrat. Bila je to vrlo smišljena akcija, a on je bio jako ponosan na sebe. No zanimljivo je da se s njime u savjetovalištu moglo jako dobro raditi i kad se počeo suočavati s time kako se osjeća žrtva, vrlo dobro je reagirao...[/important]

[important title=Vjeruju da jednom ne šteti]Iz razgovora s djecom, a posebice terapeutima, jasno nam je da je povećan broj maloljetnih eksperimentatora posljedica njihova vjerovanja da će se posjedovanje droge dekriminalizirati, što oni u pravilu tumače da im je dopušteno da za svoje potrebe rade što žele. Većina njih pojam dekriminalizacije ne razumije, a kad im se objasni da to svejedno znači da bi mogli ići u zatvor ili da ih čeka novčana kazna, isprva čak i ne vjeruju. Većina njih, nakon poricanja, opravdavaju se tvrdnjom kako je "to bilo samo jednom". Roditelji većinom vjeruju u to, no nakon što dijete krene na tretman, tu se uglavnom vidi da eksperimentiranje s "travom" seže unatrag nekoliko godina, kaže nam Milanović Juretić. Uglavnom, većina onih koji tako "eksperimentiraju", vjeruju da droga nije štetna, te navode da je to nešto što svi njihovi vršnjaci konzumiraju, a oni su eto imali tu "nesreću da padnu".[/important]

[important title=Pljuska je dokaz ljubavi]S obzirom na povećanje broja djevojaka koje u nekim našim gradovima čine kaznena djela, posljednjih je godina zamijećen uznemirujući trend - gotovo svje djevojke nasilnog ponašanja imaju i nasilne dečke. Njihova je osobna percepcija, međutim, da to nasilje ne postoji i da je posve normalno da joj dečko opali pljusku ili joj zabrani da izlazi kad njega nema. One to doživljavaju kao dokaz ljubavi. Čak i one djevojke koje relativno jednostavno mogu izaći iz nasilne veze, to nikad ne čine, upozorava psihologinja.[/important]

[important title=U dvije godine 456 maloljetnika počinilo čak 500 kaznenih djela!]

Na žalost, problem nasilja među mladima i maloljetničke delinkvencije i te kako je prisutan i na području Osječko-baranjske županije. U protekle dvije godine (2009. i 2010.), naime, policija je evidentirala čak 500 različitih kaznenih djela koje je počinilo ukupno 456 maloljetnika, a za njima nisu mnogo zaostajali ni tzv. mlađi punoljetnici od 18 do 21 godine starosti. U Odsjeku maloljetničke delinkvencije PU osječko-baranjske ističu kako su mladi najviše skloni krađama i teškim krađama, a za njima odmah slijede uništenja i oštećenja tuđih stvari te vršnjačko nasilje. "U 2010. godini zabilježili smo 47 kaznenih djela nanošenja lakih ozljeda na štetu drugih maloljetnih osoba, a u četiri navrata mladi su jedni drugima nanijeli teške ozljede", ističe Karmela Martinović-Grčić, voditeljica Odsjeka. Tomu valja dodati i prekršaje. "U ukupnom broju policijskih intervencija, pruženih na temelju dojava o nasilju među djecom i mladima, njih 302, tijekom 2010. godine utvrđeno je 158 prekršaja, svi iz domene Zakona o prekršajima protiv JRM-a, te 96 kaznenih djela, ponajprije tjelesne ozljede", dodaje Martinović-Grčić. Najnoviji u nizu primjera, koji Osječani možda ponajviše pamte, jest onaj s početka ožujka, kada je niz učenika obližnje srednje škole kamenim kockama porazbijalo prozore na III. gimnaziji Osijek te ugrozilo život tamošnjih srednjoškolaca. Srećom, nitko nije ozlijeđen. Stručnjaci naglašavaju kako se prevencija maloljetničkog kriminaliteta može uspješno provoditi jedino trajnim koordiniranim djelovanjem svih institucija nadležnih za razvoj i skrb o mladima i obitelji. "Doprinos nevladinih organizacija izuzetno je važan. Pružanje socijalne i psihološke potpore obiteljima i mladima na razini grada i županije također. Tako je moguće utjecati na organizaciju slobodnog vremena mladih, izbor pozitivnih aktivnosti i usvajanje poželjnih navika i modela ponašanja, prevenirati prodaju i konzumaciju alkohola, duhanskih proizvoda, zloporabu opojnih droga i drugo", ističu. U okviru PU osječko-baranjske, pak, djeluje Odsjek za prevenciju, koji se između ostalog bavi izradom i provedbom programa usmjerenih opisanim ciljevima, a koji se u pravilu organiziraju i provode u suradnji s drugim vladinim i nevladinim organizacijama čije djelatnosti uključuju brigu o djeci, mladima i obitelji.[/important]

TEKST: T.LEVAK/Vedrana SIMIČEVIĆ (Glas Slavonije)