Je li nedavna kupnja osječke tvrtke Butan, koja se bavi uskladištenjem i prodajom ukapljenog plina od strane slovenske naftne kompanije Petrol zorni primjer onog što posljednji tjedan dana europski ekonomisti doživljavaju pod nazivom jugosfera?Ujutro piju hrvatsko mlijeko, zatim gledaju program na bosanskoj televiziji jedući grickalicu koju proizvodi srpska kompanija koja je u vlasništvu slovenske kompanije, koju bi trebala kupiti hrvatska kompanija - kaže Tim Judah, novinar časopisa The Economist, koji je prvi upotrijebio izraz jugosfera. Sve ovo zapravo je podgrijala hrvatska Atlantic grupa kada je kupila slovensku Droga Kolinsku, ali i čelnik Gorenja, koji je najavio kako želi promovirati vrhunske proizvode iz nekoć ujedinjene države.

Najviše je temperaturu podigao sam naziv jugosfera kao oblik mogućeg ponovnog udruživanja u nekakvu vrstu nove asocijacije. Jer gospodarska suradnja na prostorima bivše Jugoslavije, ona službena, traje i intenzivno se razvija u posljednjih deset godina. Primjerice, robna razmjena osječko-baranjskog gospodarstva sa Srbijom, od skromnih dva milijuna američkih dolara iz 2002. godine, prema skupnim podacima za sezonu 2009/10. godinu dosegnula je 100 milijuna američkih dolara! U prvom polugodištu ove godine 144 poduzeća s područja Osječko-baranjske županije ostvarila su uvoz iz Srbije, dok je 76 izvozilo svoju robu u Srbiju. Proizvodi koje smo najviše izvozili su papir i preparati za pranje, a najviše smo uvozili hranu i piće (čak 46 posto ukupnog uvoza).
Jugosfera je, osim u trgovinskom smislu, na ovim prostorima zaživjela i kroz vlasnička povezivanja. Primjerice, vlasnik osječke Saponije, najveće kemijske industrije na ovim prostorima, tvrtka je sa sjedištem u BiH. Proizvodnja je u Osijeku, veliki dio izvozne robe plasira se u zemlje biše Jugoslavije, u prvih šest ovogodišnjih mjeseci taj je izvoz na području Srbije porastao za 25, a u BiH devet posto. No to nije ništa neobično jer tržište bivše Jugoslavije prirodno je tržište za našu kemijsku, a još i više konditorsku industriju, pa ja tako tržište bivše Jugoslavije odmah uspješno “napao” i Kandit Premijer.
Pojavili su se i igrači novog doba. Osječko Žito akvizitiralo je farmu Ratkovo u Vojvodini. Nexe je kupilo pet tvrki u Srbiji, jednako kao i u BiH, Biljemerkant ima 30-ak prodavaonica razasutih između Subotice, Novog Sada i Beograda. Werkos ima kći tvrtke u Srbiji, Bosni i Crnoj Gori. Osijek-Koteks na tim područjima ugovara vrijedne građevinske poslove, u Novom Sadu osnovali su tvrtku kći. S druge pak strane osječki Konikom iz Srbije uvozi trajnožareća grijaća tijela, Belišće uvozi stari papir, a izvozi kartonsku ambalažu...
No poduzetnosti je izostalo sa srbijanske strane - oni nemaju realizirano ni jedno vlasničko povezivanje ili kupnju nad slavonskim tvrtkama.

Sadržaj se nastavlja...

POČETAK PRIJE DESET GODINA

Otvaranje vrata gospodarske suradnje između Srbije i Hrvatske počelo je prije točno deset godina, kada je HGK organizirao odlazak hrvatskih gospodarstvenika u Beograd. Zoran Kovačević, predsjednik HGK, Županijske komore Osijek, bio je sudionik tog događanja. “Ono što nas je iznenadilo bila je brojka od gotovo 300 gospodarstvenika koji su se odlučili na taj put. To je bio pokazatelj da je to tržište obećavajuće u odnosu na tržište EU-a, koje je tek trebalo osvojiti”, prisjeća se Kovačević. Posredovanjem osječke komore samo na tržište Vojvodine uvedeno je više od 200 hrvatskih tvrtki.

ŠTO KAŽU POLITIČARI?

Pavo ŠARČEVIĆ (HSS):
Hrvatska je živo zainteresirana za razvojtržišta u zemljama okruženja, ali nikako uz uvjet udruživanja u tko zna kakve oblike takozvane jugosfere.
Dragutin BODAKOŠ (SDP):
Pitanje izvoza je pitanje spašavanje lokalnog gospodarstva i povećanja proizvodnje, a tržište naših susjeda je naše prirodno tržište.
Vladimir ŠIŠLJAGIĆ (HDSSB):
Kao što smo mi radi našeg razvoja zainteresirani za plasman proizvoda na njihovo tržište, tako je i gospodarstvo neposrednog okruženje zainteresirano za naše, što zbog skorog članstva Hrvatske u europsku zajednicu, što zbog pristupnih fondova koji nude nezanemariva financijska sredstva.

GRAĐANI O SURADNJI PODUZEĆA

Goran ČIZMADIJA
- Podržavam suradnju naših tvrtki s onima iz bivše Jugoslavije. Zašto ne bi surađivali kada nam to svima čini dobro. Jugoslavije više nema, ali zajedničko tržite je ostalo i treba ga poticati. Zarada i nova radna mjesta se ne odbijaju.
Valerija OVČINA-LABAN
Suradnja naših tvrtki i tvrtki iz neposrednog okruženja je dobra stvar. Kako za našu zemlju, tako i za ostale. Samo mi se čini da su ostale zemlje bivše Jugoslavije u prednosti po tom pitanju. Oni puno više kod nas izvoze.
Marica TOŠEVSKI
Poslovanje naših tvrtki s onima iz zemalja bivše Jugoslavije ima svoje prednosti i mane. Prednost je da bi nam takva suradnja povećala izvoz, no mana da naši proizvodi nisu toliko konkurentni na tom zajedničkom tržištu.
Vinko ŠTRLJIĆ
Poslovanje s tim zemljama, sa stajališta običnog građanina, nema nikakvog smisla. Sve što mi u te zemlje izvezemo ponovno ćemo kroz trgovačke lance uvesti i više platiti nego da smo proizvodili samo za domaće tržište.

Dario Kuštro
Glas Slavonije