- Djeca su nam otišla. Svako na svoju stranu, poženili se, poudale se, a nama su ostali dugovi i visoke režije. Nije bilo jednostavno odlučiti se na ovakav korak, no nije bilo druge! Nemam primanja, a suprugova su neredovita, pa ćemo dio novca ostaviti za puko preživljavanje - kazuje sugovornica.

Slučajevi poput ovog nisu rijetkost, dapače, sve ih je više. Potvrđuje to i vlasnik agencije za nekretnine Vlado Rechner.
- Ili ljudi idu iz većih stanova u manje ili, što je također često, iz kuća u stanove. Međutim, velika je ponuda, a mala potražnja. Svatko želi smanjiti životne troškove, a posebice ako su kuća ili stan veći jer su za njih velike obveze - od struje, preko vode do plina pa nadalje. Dakako, gleda se da što jeftinije prođu, svatko gleda kako bi nešto prodao, zamijenio, a da mu nešto novca i ostane - kaže Rechner.
Nije zanemariv broj ni, kako doznajemo, Đakovčana koji s prvim danima umirovljenja prodaju stanove u gradu te kupuju kuće na selu, kamo odlaze živjeti. Ima i onih koji stanove u gradu prepuštaju djeci.

 

BITAN JE KROV NAD GLAVOM

Bračni par s početka priče kaže da im nije problem naviknuti se na manju stambenu kvadraturu, no teško im pada što im djeca i unuci neće imati gdje prenoćiti kada im dođu u goste.
- Znate onu poslovicu: “Gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna”? Naviknut ćemo se mi već nekako. Bitno je da imamo krov nad glavom, pa makar on bio i samo 20 kvadrata - zaključuje Đakovčanka

Sadržaj se nastavlja...

Tekst:Maja Muškić / www.glas-slavonije.hr