Unatoč krizi i recesiji, problemima u gospodarstvu, manjku inozemnih ulaganja, u Baranji se događaju stvari koju ulijevaju optimizam. Baranja iz dana u dan postaje sve posjećenija turistička destinacija, što je za svako pohvalu u ovim nimalo pohvalnim vremenima.

Tamošnja odredišta ciljevi su brojnih domaćih i inozemnih gostiju, koji regiju između Dunava, Drave i granice s Republikom Mađarskom još uvijek temeljito istražuju, premda se mora priznati da su baranjski turistički djelatnici informatički sve pismeniji i dosta ulažu u promociju vlastitih smještajnih kapaciteta te sadržaja koje nude. Ekonomska kriza sve je veća, novca za “bacanje” nema, pa je sve manje onih koji se odlučuju za nobles ljetovanja na jugu Lijepe Naše ili, pak, neke egzotične krajeve o kojima slušamo i koje gledamo posredovanjem malih ekrana.
No, to ne znači da se godišnji odmor ili vikend mora provesti u četiri zida. Za relativno malo novca mogu se posjetiti brojne kontinentalne destinacije, vrlo bliske, ugodne i zanimljive. Bez velikih troškova za gorivo, cestarinu i skupe morske apartmane, Baranja, primjerice, može štošta pružiti. Oni mlađi možda se neće u cijelosti složiti s ovom tvrdnjom, ali i za njih se može ponešto pronaći. Prema informacijama koje smo dobili od turističke branše, u prvih pet mjeseci ove godine u nekom od 600-tinjak baranjskih kreveta prespavalo je više od 5.000 gostiju, a veliki ih je broj Baranju posjetio na jedan dan.

- Cilj nam je goste zadržati i dobrom uslugom ih “prisiliti” da se u Baranju opet vrate, priča Denis Sklepić, pionir baranjskog turizma, koji je na Valentinovo prije 10 godina otvorio prvi baranjski privatni smještajni kapacitet. Tada je bio u Bilju, ali se ubrzo preselio u etnoselo Karanac.

U Sklepićeve “dvore” u posljednje vrijeme dolazi sve više stranaca, koji, kao i domaći, ne vole kada ih se nepotrebno udara po džepu, a za uzvrat ne dobiju ništa. Ili gotovo ništa.
- Nema tu prevelike mudrosti. Gosta treba lijepo dočekati, ponuditi dobru, domaću papicu i ugodan krevet, sve skupa u seoskom štihu. Nakon buđenja i doručka, treba mu preporučiti i uputiti ga na destinaciju koja ga zanima. I to je to, objašnjava Sklepić dio domaćinske taktike, naglašavajući kako je kod njega spavanje s doručkom 25 eura “po glavi”, dok se četvero ljudi u obližnjoj Baranjskoj kući, u vlasništvu Vlade Škrobe-Baje, može uredno najesti, osvježiti i proveseliti za 400-injak kuna. Ukupno.

- U dogovoru s gostima obično nudimo riblje paprikaše, čobance i mesne plate, uz domaća baranjska vina, kruh ili lepinjice iz krušne peći, te slatki dio obroka koji se sastoji pita ili savijača sa sirom, višnjama, jabukama, bundevama, makom ili orasima. Umalo zaboravih i bogata predjela, poput domaćeg kulena, šarene slanine i baranjskog čipsa, što vam u prijevodu znači čvarci, palačinke s jetricama ili svježi sir s vrhnjem blago poškropljeno sitnom paprikom, objašnjava Bajo, na čijem se meniju, uz sve spomenuto, nalaze i neke specifične delicije poput “veselog baranjca” ili “pijane svinje”. Ma što to značilo.

Upravo Baranjska kuća nudi i neke dodatne sadržaje. U njoj su muzej s nekoliko tisuća artikala, ali i Ulica zaboravljenog vremena. Za samo 10 kuna svi se posjetitelji mogu vratiti stoljeće unatrag i doživjeti tadašnji život Karančana, duh i povijest ovog dijela Hrvatske. U pet hrastovih ambara, starih više od 100 godina, smještene su radionice zanatlija koji su već pomalo zaboravljeni. Tamo su grnčarska, klomparska i tesarska radionica, tkalački stan, kovačeva kuća, prava pravcata ledara, brijačnica s još uvijek oštrim britvama i, dakako - bircuz, gostionica nazvana “Kod divljeg goluba”, s kockastim stolnjacima i metalnim pepeljarama. Ulica zaboravljenog vremena, pravi seoski muzej, destinacija je snimanja mnogih dokumentarnih serijala i zabavnih emisija, a posljednje kamere snimale su spot tamburaša Ravnice i Željka Vitovskog. “Dobri ljudi, dobra vina, kažu od davnina, Dunav, Drava i rukavci, snaše, pravi mamci”, kaže se u pjesmi za koju je tekst napisao Davor Magušić, nastaloj nakon jednog od brojnih dolazaka u Baranju.

Sadržaj se nastavlja...

I baš kao u pjesmi, nastavljamo brzopotezni put po nekim baranjskim odredištima. O “Kovač čardi” i tamošnjim ribljim paprikašima, Josićevoj hacijendi u brdu koje se ne nitko ne bi postidio, ne treba trošiti riječi. Već su odavno meta domaćih i inozemnih gostiju, pa su rijetki oni koji za ova dva restorana nisu čuli. Kada smo već u Suzi ili zmajevačkim surducima, nije daleko skoknuti do Batine, jedinog baranjskog gradića na Dunavu. Odnedavno su tamošnji stanovnici i njihovi gosti, konačno, dobili i gostionicu (ponovno otvorenu nakon dužeg vremena) smještenu na samo nekoliko metara od gradilišta buduće putničke luke. Od koje Batinarci mnogo očekuju. Na strmoj litici iznad Dunava, Augustinčićev je spomenik pobjedi, jedan od najljepših spomenika uz Dunav. U njegovom podnožju prošle je godine otvorena kušaonica Kalazićevih vina. Ambijent kakav su rijetko gdje sreće. Prekrasno vino uz još ljepši pogled koji puca na silni Dunav i pola Bačke, teško je riječima opisati. Budući da je još uvijek ljeto, ljubitelji hladnije vode mogu skoknuti na dunavsku pješčanu plažu smještenu na obližnjem Zelenom otoku. Imate li čamac ili zamolite nekog od tamošnjih stanovnika da vam ga ustupi, uživat ćete u izletu na sigu, pješčanu adu koja neopisivo podsjeća na priču o Robinsonu Crusou. No, odlazak na sigu usko je povezan s razinom Dunava, koji je pokazuje samo kada je nizak. Uz sigu je vezana i ponuda turističke agencije Zlatna greda, koja organizira kanuing Dunavom.

Program se provodi do 31. listopada, a također je uvjetovan vodostajem Dunava. Obuhvaća veslanje od Zelenog otoka preko Kopačkog rita do lagune kod Tiveša, uz odmor na spomenutoj sigi. Skupina mora imati najmanje četiri osobe, a organizator osigurava stručnog vodiča, kanue, zaštitne prsluke, vesla, nepromočiv spremnik, okrjepu, osiguranje od nesretnog slučaja... Vožnja koja traje šest sati omogućava uživanje u ćudljivoj rijeci, njezinim rukavcima, pješčanim sprudovima i ostalim nesvakidašnjim prizorima netaknute prirode (više na www.zlatna-greda.org).

Na povratku sa Zelenog otoka, pravac “Dunav čarda”. Pojesti riblji paprikaš i gledati Dunav, nenadoknadivo je iskustvo. Još se uvijek vrtimo u istočnom dijelu Baranje, gdje je i Buljbino golf igralište. Zmajevačko Izletište kod Buljbe, kakav mu je službeni naziv, nudi nezaboravan ugođaj Baranje, uz posebnu ponudu - obiteljski vikend-ručak, već od 50 kuna po osobi.

Naravno, posebna je priča Kopački rit, baranjski biser prirode i srednjoeuropska Amazona. Vožnja ekobrodicama po Ritu stoji 70 kuna, a ljubitelji prirode svake subote kod prijamnog centra mogu iznajmiti bicikl i uz pratnju vodiča pedalirati tamošnjim prostranstvima, družiti se s kormoranima i orlovima štekavcima. Kormoran nije samo vrsta ptice. To je i elitni beljski restoran u neposrednoj blizini Kopačkog rita. Lovačka torba i riblji paprikaš, samo su dio bogatog tamošnjeg menija, a jedinstveni ugođaj u potpuno očuvanom prirodnom ambijentu, s vrhunskom gastro ponudom nude i kormoranske Ljetne noći subotom, uz živu glazbu Pište i njegove vesele ekipe.

Posebna priča su i Salaške ljetne noći na Salašu Ipša između Čeminca i Novog Čeminca. Riječ je o manifestaciji koju svakog petka (u kolovozu) radi očuvanja tradicijskih vrijednosti Baranje te poboljšanja i proširenja turističke ponude, organiziraju Andrea i Zoran Ipša u suradnji s TZ-om Baranje, Osječko-baranjskom županijom i Općinom Čeminac. Prvo pa muško, rekli su svi koji su ugodnu ljetnu večer proveli uz zvuke tamburaškog sastava Đelem-Đelem, svjetlost baklji i trpezu prepunu domaćih delicija i pića.

- Dugo smo razmišljali čime obogatiti turističku ponudu, razgovarali s brojnim ljudima iz turističke branše, dakako i lokalnim čelnicima, te se odlučili s javnošću podijeliti ono što se i nama sviđa, pričaju Andrea i Zoran, naglašavajući kako su s društvom često, do dugo u noć, nakon napornog dana sjedili i zabavljali se slušajući cvrčke ili neku romantičnu glazbu s CD-a.
Autentični ambijent nekadašnjih baranjskih salaša na sve je ostavio dubok dojam i često im se vraćaju.
- Pozivnice ne pišemo, vrata su širom otvorena, sretno će Andrea i Zoran, pozivajući sve ljubitelje sličnih provoda na zajedničko uživanje. I doček baranjske zore.

I, eto, završetkom morske sezone, godišnjih odmora na Jadranu, počinje ona kontinentalna, kasnoljetna i jesenska, koju očekuje i Richard Apell-Riki. On je, osim za druženja u njegovoj karanačkoj lokaciji, zadužen za adrenalinska uzbuđenja, ludu vožnju baranjskim “prašumama” i slično. Dakako, osim spomenutog, u Baranji ima još štošta. Treba samo sjesti u automobil, okupiti ugodno društvo i istraživati. Baranja je, ipak, tako blizu, a u njoj “Dobri ljudi, dobra vina, kažu od davnina, Dunav, Drava i rukavci, snaše, pravi mamci”...

[important title=Više privatnih smještaja, više kreveta i više gostiju]
Baranjski turizam u posljednje vrijeme doživljava pravu ekspanziju. Doduše, potencijalnih smještajnih kapaciteta moglo bi biti još više, ali je i s postojećih 600-tinjak direktor TZ-a Baranje, Nenad Bračun, poprilično zadovoljan. “Neprekidno radimo na edukaciji potencijalnih turističkih djelatnika, potičemo ih, ali je konačna odluka ipak njihova. Nadam se da će se bar dio njih odlučiti na bavljenje turizmom kao osnovnom životnom 'pričom'”, ističe Bračun, naglašavajući kako Baranja postaje važan kamenčić u mozaiku kontinentalnog turizma u Hrvatskoj. Nedavno je otvoren još jedan smještajni kapacitet - prvi u Popovcu. Nova baranjska turistička destinacija, naime, postalo je seljačko domaćinstvo Novačić, koje nudi dvije dvokrevetne sobe s mogućnošću dva pomoćna ležaja. Gostima dopuštaju da sami beru povrće iz vrta ili pomuzu koze kako bi došli do svježeg mlijeka.[/important]

[important title=Čak 70 posto u Baranji]
Antonio Sobol, direktor TZ-a Osječko-baranjske županije, kaže kako je na području Baranje smještena glavnina obiteljskih gospodarstava koja imaju sjedište u Osječko-baranjskoj županiji. “Možemo govoriti o brojci od približno 70 posto od ukupog broja na području Osječko-baranjske županije”, podvlači Sobol.[/important]

[important title=Dočekati zoru, uz rakiju, kobasice i tamburaše]
Salaške ljetne noći na Salašu Ipša između Čeminca i Novog Čeminca, prvivlače sve više turista: “Ovo treba doživjeti. Vraćamo se već idućeg petka”, samo je jedan od mnogih sličnih komentara skupine zadovoljnih gostiju koji su, vjerojatno prvi put u životu, na salašu odlučili dočekati zoru, koja je došla mnogo brže nego obično. Kako i ne bi kada se Đelem-đelem gotovo ni ne odmara, okolicom se šire neodoljivi mirisi pečenih kobasica, a domaće kiflice, kruh iz krušne peći i salenjaci se “smiješe” svakom tko ih je pogleda. Ne izostaje ni domaće vino ni rakija, a za one koji ne preferiraju takvu vrstu osvježenja, domaćini su pripremili sokove od bazge, ubrane na samo nekoliko metara od salaša te višnje iz vlastitog voćnjaka.
U prvih pet mjeseci ove godine u nekom od 600-tinjak baranjskih kreveta prespavalo je više od 5.000 gostiju...
Stanovnici Batine od razvoja turizma, ali i od buduće putničke luke koja se gradi na Dunavu, mnogo očekuju...[/important]

TEKST: Ivica GETTO, Glas Slavonije