Do skrivenih baranjskih dragulja na dva kotača, zrakom i vodom

FOTO Do skrivenih baranjskih dragulja na dva kotača, zrakom i vodom

Rijetki su oni koji nisu primijetili brojne bicikliste koji se tijekom ljetnih mjeseci kotrljaju Baranjom. Natrpani bisagama i s osmjehom ispod biciklističke kacige, nije u susretu s njima bilo teško zaključiti da unatoč napornom biciklranju - uživaju.

Što to skriva i čime ih neprekidno oduševljava naša regija pokušalo je saznati četiri novinara, koji su dobili zadatak da budu turisti "u svom dvorištu" i otkriju ono što je Slavoncima i Baranjcima, iako lako dostupno, ipak uglavnom skriveno. Među njima bio sam i ja. Kao suosnivač i bivši urednik portala BikeMyDay, dakle i strastveni biciklist, fokusirao sam se na biciklizam, a kao Baranjac i na gastronomski sadržaj.

Studijsko putovanje započelo je u Mohaču, vodilo preko Pečuha, Harkánya, Villánya i nekolicine manjih sela nazad u hrvatski dio Baranje; Karanac, Suza, Bilje i Kopački rit. Posjetivši prve dvije lokacije na području Mohača - Muzej buša i memorijalni centar Mohačke bitke postalo je očito da su kulture dvije države nerazdvojivo isprepletene. Šokačka tradicija i obilježja u mohačkom muzeju i u samom gradu ukazuju na nekadašnju seobu, ali i prihvaćenost suvremenih Hrvata na tom području, a podaci o broju palih hrvatskih suboraca u Mohačkoj bitci protiv turskog režima govore o davnim vremenima kada smo bili narod jedne te iste države.

Uz vodiča Gabora Benovicsa, vedrog i elokventnog rekreativca iz Pečuha, na vrlo solidnim biciklima iz lokalnog turističkog info ureda odvozili smo rute od Harkánya do granice s Hrvatskom, dobivši uvid u mogućnosti koje nude obnovljeni nasipi uz bok rijeke Drave. Šume u vodu uronjenih vrba s jedne i obrađena polja s druge strane neminovno podsjećaju na hrvatski dio Baranje, te se na trenutke čini kao da se iza nekog sljedećeg šumarka nalazi Kopački rit.

Topografski očigledno dijelimo karakteristike panonske nizine, koja nam nudi izvrstan preduvjet za opušteno bicikliranje gotovo bez pretjerane upotrebe mjenjača brzina. No slični kompletno izdvojeni kilometri neoštećenih staza, gdje motorna vozila prolaze u izrazito rijetkim situacijama, nama zaista nedostaju.

Unatoč tome što je u travnju gradonačelnik Pečuha Dr. Zsolt Páva simbolično predao stanovnicima 3,2 km biciklističkih staza koje povezuju Sveučilišni kampus i kulturnu četvrt Zsolnay, loši vremenski uvjeti i nagli pad temperature ograničavali su nam nesmetan posjet gradu biciklima, pa smo nastavili pješice istraživati centar.  

Od bogate povijesno-arhitektonske ponude glavnog grada mađarske Baranje, moram izdvojiti svakako unikatnu pečušku katedralu i podzemna rimska groblja oko nje, te impresivnu kulturnu četvrt Zsolnay. Izvanredno detaljno uređena crkva čiji su fundamenti postavljeni u četvrtom stoljeću nove ere, na prvi pogled već odskače od okolice sa svoja četiri tornja. Nakon razaranja i nadogradnje kroz stoljeća današnji konačni izgled zahvaljuje restauracijama koje je predvodio krajem 19. stoljeća austrijski arhitekt Friedrich von Schmidt, koji je međuostalom i odgovoran za izgled zgrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Velik broj starokršćanskih nadgrobnih spomenika koji se danas nalaze u podzemlju oko katedrale brižno su istraženi i konzervirani, te otvoreni kao centar za posjetitelje pod imenom "Cella Septichora" (U slobodnom prijevodu: prostorija sa sedam lukova). Početkom ovoga milenija taj povijesni lokalitet uvršten je na popis svjetske baštine UNESCO-a.

Nešto dalje od centra starog grada nalazi se novoizgrađena četvrt Zsolnay. Na području od 50 tisuća kvadratnih metara proteže se kompleks galerija, parkova, sveučilišnih prostorija i edukativnih sadržaja za sve uzraste. Izgradnja te četvrti oko nekadašnje rezidencije i tvornice porculana obitelji Zsolnay, velikim je dijelom financirana sredstvima Europske Unije, koja je grad Pečuh primio kao prijestolnica kulture 2010. godine. Vrlo hvalevrijedan i složen projekt koji će još dugo služiti kao primjer što se sa kvalitetnim programom i novcima iz Europskih fondova može postići.



Prolazeći kroz Villány zasjeli smo u malu obiteljsku vinariju "Bella".  Članica vinske rute Villány-Siklós odvažnošću uspijeva na području te male regije na 15 hektara proizvoditi dovoljno slatke sorte da svoj Cuvée (2010.) i Rosé (2013.) može ubrajati u vrhunska vina tog podneblja. Ako ne na etiketi, na nepcima zasigurno da. Uz izvanredna bijela vina Josićevih podruma (npr. Pinot sivi, 2012.), istaknuo se mohački bijeli Cuvée (Chardonnay-Graševina, 2009.) iz kuće Eberhardt kao savršena kombinacija uz riblje specijalitete kojih ne manjka u cijeloj nam Baranji.

U povratku na hrvatsko tlo, aktivni odmor se nastavio na biciklističkim rutama tik uz naše vinske ceste. Pokoji uspon i pad rasporedili su se većinom puteva, a mogućnost da se proviri i zastane uz koji surduk sjajna je prilika za odmor i okrijepu. Kulminacija sportskih aktivnosti svakako je slijedila nakon iznenadne najave kako ćemo na putu kod Mirkovca uz pomoć tandem padobrana tj. paraglidera poletjeti na visinu od 400 metara iznad ravnice.

Riječima instruktora Ivana More iz osječkog kluba ETO, takav let može se najjednostavnije opisati kao "zen". Prvobitni stres i adrenalin pri polijetanju nestaju u trenutku kada se kopča kojom ste povezani za vozilo koje vas povlači otkopča i upravljanje u "bestežinskom stanju" prepušta se pilotu.

 

Pogled sa te visine obećaje vam jednu potpuno novu surealnu ptičju perspektivu. Ona područja koja se inače skrivaju iza horizonta postaju vidljiva. Mađarska brda oko Villánya, Dunav na istoku, i pravilni geometrijski oblici poljoprivrednih površina prošarani podzemnim vodama čine se kao na dlanu.

Siguran sam da ostajem začuđen jednako kao ostali sudionici studijskog putovanja, kada sumiram sve mogućnosti i ponudu ovog našeg podneblja. Od mirnih seoskih imanja i prastarih crkvica bizantskih obilježja do vožnje brodicom po kopačkom jezeru među stotinama kormorana, te naposljetku i let sa pogledom na cijelu regiju. Sve to je dostupno biciklima i sve u krugu razumne udaljenosti za svakog vozača. Ostaje nam nadati se većem broju ovakvih projekta - bilo to pripajanje EuroVelo rutama, ili izgradnja naših lokalnih staza i popratnih sadržaja. Odvažite se jedan vikend, napumpajte gume, pripremite adekvatnu odjeću i prepustite se čarima Baranje kao što smo mi.

Rute EuroVelo 6 i 13: Orijentiri za cikloturiste
Međunarodne biciklističke rute starog kontinenta EuroVelo broj 6 i 13, ukupne dužine veće od 13 tisuća kilometara projektirane su u Europskoj biciklističkoj federaciji (ECF) tako da prolaze kroz našu regiju, što granicom uz rijeke Dravu i Dunav, što unutarnjim putevima kroz primjerice Koprivnicu, Osijek i Ilok. Ruta broj 6 može nas odvesti od Atlantskog oceana do Crnog mora, a broj 13 simboličnoga imena "Ruta Željezne zavjese" dijeli i spaja istočni blok i članice NATO-a, aludirajući na razdoblje hladnog rata od 1947. do 1991.

Projekt BICBC - novi kilometri biciklističkih staza i promocija cikloturizma
Cilj projekta BICBC je poduprijeti razvoj održivog turizma na području rijeka Mura-Drava-Dunav te stvoriti funkcionalnu cjelinu povezivanjem s rutama EuroVelo 6 i 13. Među ključne aktivnosti projekta spadaju izgradnja biciklističkih puteva i staza, modernizacija nasipa i općenito poboljšanje usluga u biciklističkom turizmu. Projekt je financiran kroz IPA program prekogranične suradnje Mađarska-Hrvatska, a zajednički ga provode i nove kilometre biciklističkih staza grade gradovi Mohač, Belišće, Beli Manastir, Osijek i Osječko-baranjska županija uz pomoć Hrvatskih voda, a u sklopu promidžbenog dijela projekta četiri novinara-biciklista dobila su priliku kroz studijsko putovanje upoznati se s izvedenim radovima, povijesnim i kulturnim atrakcijama i gastro-enološkom ponudom koja se nudi uz staze.

AUTOR: Matija Drozdek
FOTO: Ante Vekić

 




Pratite SiB.hr bilo kad i bilo gdje! Posjetite naš mobilni portal m.sib.hr

Najave događaja

Utorak

Srijeda

Četvrtak