Godišnje više od 15 000 studenata diljem svijeta odluči provesti dva mjeseca u nekoj stranoj zemlji volontirajući na nekom društveno odgovornom projektu. Monika je još jedna studentica iz Osijeka koja se odlučila na jednu od volonterskih AIESEC praksi. Gdje je bila i što je točno na praksi radila, pročitajte u nastavku!

[blockquote]Život u Češkoj

Još jedna akademska godina je brzo proletjela. Došlo je ljeto. I ovoga puta sam se odlučila za AIESEC opciju tj, provesti ljeto u inozemstvu s ljudima iz različitih dijelova svijeta volontirajući na određenome projektu. S obzirom na dosadašnje iskustvo bilo mi je puno lakše pronaći prikladnu praksu iako su se i ovoga puta izbori mijenjali sve od Portugala, Poljske i Bugarske pa do Češke. I tako sam na kraju završila u Ostravi u Češkoj Republici, gradu s oko 300 000 stanovnika koji se nalazi 30-ak km od poljske granice. Avantura je započela 1. srpnja.

Samo putovanje je bilo naporno jer ne postoji direktna prometna povezanost, međutim uz nekoliko transfera uspješno sam stigla u Ostravu u večernjim satima. Smještena sam bila u studentskom domu s još 11 volontera. Predstojećih nekoliko dana smo proveli upoznavajući se međusobno i s projektom.
Riječ je o jezičnom projektu SPEAK fokusiranom na učenje stranih jezika te prezentiranju vlastite kulture studentima i učenicima. Ukratko, bila sam učiteljica engleskoga jezika. Specifičnost ovoga projekta je u tome što su volonteri imali potpunu slobodu prilikom organiziranja nastave i drugih aktivnosti. Svakom volonteru je bila dodijeljena grupa djece i mladih u dobi od 13-19 godina starosti, a svaka grupa je imala vlastitu učionicu sa svom potrebnom opremom. Za mene je bio poseban izazov osmisliti nastavni program i aktivnosti prikladne njihovoj dobi te stupanju znanja engleskoga jezika. Radni dan je započinjao u 10 h kada smo imali jutarnju grupu, a završavao oko 17 h s poslijepodnevnom grupom. Vrijeme poslije ručka je bilo rezervirano za predstavljanje vlastite kulture i države te razna natjecanja. Dakle, svaka grupa je morala ispuniti natjecateljske zadatke najbolje što je mogla te ih prezentirati na zajedničkome druženju. Tu je bilo svega: od osmišljavanja predstave, plesa, pjevanja, snimanja skečeva pa sve do sportskih natjecanja. To je ono što je projekt činilo posebno zanimljivim i davalo mu dašak energije. Djeca su bila posebno vesela i zainteresirana za takav način rada jer nisu bila izložena tipičnom nastavnom programu i predavanjima. Odlazak na bazen, igranje golfa i tenisa, nastava u prirodi te kratki izleti također su bili sastavni dio ljetne škole. S psihološke strane jako je teško raditi s djecom te održavati njihovu pažnju i zainteresiranost. Međutim povratna informacija koju sam svakodnevno dobivala od njih, a to je njihov napredak i trud te aktivno sudjelovanje u svim aktivnostima, činila mi je posebno zadovoljstvo raditi s njima.

No, što je sa slobodnim vremenom? Pored svakodnevnih izlazaka i druženja, tijekom sredine projekta dobili smo pauzu od 10 dana koju smo iskoristili za putovanja. Tako sam imala priliku uživati u ljepotama Praga, Krakowa, Varšave, Katowica, Bratislave, Brna, Beča te još nekih manjih mjesta u okolici Ostrave. Bogata povijest, kultura, gastronomija, a posebice ljudi su ono što je činilo svaki grad posebnim na svoj način.

Da su Česi poznate pivopije to sam se i sama uvjerila. Međutim osim njihovog strastvenog načina ispijanja piva na mene su ostavile dojam još mnoge zanimljivosti o njima te njihovom načinu života. Posebno me je zaintrigirala činjenica da prilikom rođenja djetetu mogu dati samo ime koje su unaprijed odabrali sa službene liste imena, a ukoliko žele neko drugo moraju tražiti dopuštenje vlasti. Također prilikom rođenja ne mogu promijeniti izbor.

Prilikom rođenja žene dobivaju očevo prezime, a udajom uzimaju muževo, a po samome prezimenu je vrlo lako razlikovati ženske od muških osoba. Razlika je u tome što ženska prezimena dobivaju najčešće nastavak –ova. Npr. ako se otac ili muž preziva Novak žena će biti Novakova. Ukoliko žena želi zadržati svoje prezime prilikom udaje mora za to dobiti službeno dopuštenje.

Iako su Česi na prvi dojam pomalo hladan narod i ne toliko otvoren prema strancima ipak sam se osjećala kao kod kuće. Ljubaznosti i međusobnog razumijevanja nije manjkalo, a sličnost jezika olakšavala je komunikaciju jer određen broj mladih, a pogotovo starijih nisu dobri poznavatelji engleskoga jezika. Međutim sve ovo prethodno rečeno ne vrijedi za Prag koji je top turistička destinacija. Prirodne ljepote te arhitektura uvelike su me podsjećale na Hrvatsku stoga mjesta kulturalnom šoku sveukupno nije niti bilo.

No, tu je ipak onaj emotivni šok. Prilagoditi se zajednici nepoznatih ljudi i dijeliti s njima svakodnevicu je pravi izazov. Sobu sam dijelila s djevojkom iz Mongolije i SAD-a. Tu su još bili i volonteri iz Tunisa, Turske, Mexica, Kanade, Mađarske, Poljske, Austrije i Francuske. Jako različite, jako daleke kulture bile su mi nadomak ruke tj, njihovi reprezentativni primjerci kako ih ja od milja zovem. Puno toga sam naučila od svakoga od njih, a svaka predrasuda i nejasnoća je bila razriješena. Iako je svaki od nas bio različitog karaktera i životnog uvjerenja ipak smo u jednoj stvari bili ujedinjeni. Svi smo dijelili strast za putovanjima, otkrivanju novoga i otvorenosti prema različitim kulturama i ljudima. Tu nam je jezik bio isti. Upravo je stoga i bio pravi užitak živjeti i raditi u multikulturalnom okruženju, barem i na kratko.

U potpunosti sam zadovoljna svojim iskustvom jer sam postigla i profesionalni i osobni razvoj. Naravno da nije sve savršeno kako zvuči jer smo ipak udaljeni od obitelji i bliskih osoba te je prirodno da nam fale i da se osjećamo na trenutke depresivno. No, i to je bio jedan od mojih ciljeva. Maknuti se iz svoje ˝ugodne zone˝ i testirati sebe i svoje sposobnosti u nepoznatome okruženju. I koliko god mi je bilo teško u glavi sam si neprestano ponavljala ciljeve zbog kojih sam došla. Nije sve u hedonizmu. Treba iskoristiti svaku priliku koja nam se nudi, a to su svakako i nova znanja i vještine. Mislim da sam tijekom ove prakse uspjela spojiti ugodno s korisnim te izaći iz svega kao zrela osoba, puna iskustava i pozitivne energije koju sam spremna dijeliti s ostatkom svijeta. Izašla sam kao osoba kojoj su vrata svoga doma otvorili ljudi iz Tunisa, Mexica, Turske, Austrije, Sad-a, Poljske, Češke, Fransucke, Kanade i Mađarske. A što je najvažnije, izašla sam kao osoba motivirana za novu avanturu.[/blockquote]

Sadržaj se nastavlja...