Rukometni klub Nexe danas od 17 sati na završnici kupa u Umagu igra svoj polufinalni susret protiv Dubrave. Uoči puta u Istru, porazgovarali smo s Hrvojem Horvatom, trenerom Nexea koji je najavio završnicu sezone, osvrnuo se na postignuto ali i rezimirao rezultat reprezentacije na Euru u kojoj je i on bio dio stručnog stožera.

Pred vama je završnica kupa u Umagu gdje se u polufinalu susrećete protiv Dubrave, vaše bivše momčadi, kakva su očekivanja?
- Prošle godine bili smo nekoliko sekundi udaljeni od osvajanja kupa i malo nam je nedostajalo da po prvi put u povijesti donesemo jedan veliki trofej u Našice. Kup nam je definitivno uvijek zanimljiv, Dubrava je jak protivnik koji nas je ove sezone već pobijedio u prvenstvu, čime su nam poslali dobro upozorenje, no ovo je nova utakmica na neutralnom terenu, i bez obzira na to što Dubrava igra dobar rukomet i ima dobre pojedince, ja tu svoju momčad vidim kao favorite budući da nam je ulazak u finale kupa jedan od imperativa.

Tri kola prije kraja prvenstva drugi ste na ljestvici, očekujte li da će te i kraj prvenstva dočekati na toj poziciji i je li i to drugo mjesto imperativ?
Sigurno da je imperativ i da je osnovni cilj ove sezone drugo mjesto u prvenstvu. Bit će teško do kraja sezone izdržati sve te utakmice i pritisak koje one nose i pod kojim nije lako igrati, budući da nam je svaka utakmica do kraja sezone kao finale. Na meni i na igračima je da nakon velikog emotivnog i fizičkog pražnjenja u utakmicama protiv Füchsea u EHF kupu, uložimo zadnje atome snage i izborimo drugo mjesto, no držimo sve u svojim rukama.

Što vam je važnije, drugo mjesto u prvenstvu ili eventualno osvajanje kupa?
Oba postignuća imaju svoju težinu, no drugo mjesto ipak „hrani“ klub i za igrače je veliki motiv igrati SEHA ligu i iduće sezone, no mi smo se u svlačionici dogovorili da idemo utakmicu po utakmicu i koncentrirani smo samo na prvog sljedećeg suparnika.

SEHA liga je natjecanje u kojem vam najslabije ide od vašeg dolaska na klupu, koji su razlozi?
Tu postoje neke objektivne okolnosti koje navijači teško uzimaju u obzir. Mi smo ove godine doveli 10 novih igrača, s tim da su nam se neki od njih priključili već kad je SEHA liga dosta odmakla. Na to nam se nadodalo nekoliko ozljeda u tom razdoblju i jednostavno tad nismo bili na potrebnoj razini uigranosti. Uvijek treba vremena da se uigra obrana, također na svoje mjesto treba sjesti i kolektivni napad. Mi se ovu cijelu godinu recimo borimo s tranzicijom koja nam je najlošiji segment igre, i za sljedeću sezonu jedan od ciljeva bit će upravo popravljanje te tranzicije. Sigurno da zbog svih tih okolnosti nije moglo funkcionirati sve od početka, tako da smo mi na samom startu SEHA lige kiksali i izgubili bodove koje je kasnije bilo jako teško nadoknaditi, među ostalim zato što su nam se tu nadovezale i jako bitne utakmice u Europi pa samo zbog tog paklenog ritma, morali žrtvovati i utakmicu-dvije u SEHA ligi. Sigurno da nam to nije bio plan i cilj i da ćemo naredne sezone ući u SEHA ligu s puno većim ambicijama jer će nam od ove sezone ostati kostur momčadi, odnosno formirana ekipa koja će od prvog kola moći biti konkurentna svi ostalim ekipama u ligi.

Bez obzira na loš plasman ove sezone, SEHA liga vam je donijela i prednost igranja jakih utakmica koje su vam pomogle da ostvarite povijesno dobar rezultat ove sezone u EHF kupu? 
Apsolutno, nama je jedan od glavnih ciljeva svake sezone izboriti nastup u SEHA ligi jer je to poslije njemačke i francuske lige, najjača liga u Europi gdje igraju neke od najjačih ekipa u Europi. Takva liga daje mogućnost za afirmaciju velikog broja igrača, kroz takve se utakmice postaje bolji i igrajući takve utakmice igrači nedvojbeno jako napreduju. Sigurno da je igranje SEHA lige jedan od razloga zašto smo mi ove godine došli do toga da budemo konkurenti jednom velikanu kao što je Füchse Berlin i da dođemo do ruba plasmana u polufinale EHF kupa. 

Iako vas je samo jedan gol dijelio od prolaska u polufinale EHF kupa, ipak morate biti ponosni jer je Nexe ostvario najbolji europski rezultat u svojoj povijesti, zar ne?
Sigurno da je Našice ostalo zabilježeno na europskoj rukometnoj sceni ove sezone i da se o Našicama priča. Želimo da se tako nastavi i u budućnosti i sigurno je da nas raduje taj dio sezone u kojemu smo suvereno odradili taj EHF kup. Smatram da smo podigli Nexe na jednu stepenicu više i sigurno je da je zadatak ostati na toj razini i iduće sezone, što naravno neće biti nimalo lagano jer sad su nas svi zapamtili i svi će nas gledati drukčijim očima i neće se više događati da ždrijebu budemo jedna od najpoželjnijih „udavača“.

Nakon Nexea, preselimo se na reprezentaciju, gdje ste za vrijeme minulog Europskog prvenstva bili pomoćnik izborniku Červaru. Što je presudilo vašem rastanku s reprezentacijom?
Kao prvo moram reći da je to bilo jedno fenomenalno iskustvo, nešto što se ne doživljava često u životu i jedino što je u toj cijeloj priči nedostajalo je rezultat i sigurno da je to razlog zašto se suradnja nije nastavila. Ja bi rekao da je suradnja zamrznuta, jer možda će se nekad u budućnosti i nastaviti. Lino i ja i dan danas imamo najnormalniji odnos, često se čujemo, komentiramo utakmice, te izmjenjujemo iskustva i savjete.

Koliko ste naučili u ovih godinu dana u stožeru reprezentacije?
Ovo je za moju karijeru neprocjenjivo i ja sam trostruko bolji trener nakon godinu dana s reprezentacijom. Svaki dan radim na sebi, učim, razvijam se pa tako iskustvo donosi neprocjenjivo za izgradnju jednog trenera, pogotovo u psihološkom smislu. Svjestan sam da je trenerski put dosta težak i trnovit te sam pogotovo nakon minulog Eura vidio koliko mi još nedostaje i koliko tu još ima prostora za napredak i za učenje, no volje imam jer moje su želje i ambicije najviše.

Kako sad s vremenskim odmakom od par mjeseci gledate na naš nastup na Euru? Mislite li da su očekivanja javnosti bila prevelika?
Kod nas je problem što se uvijek očekuju zlata pa je tako jedan dan sve idealno, a idući dan ništa ne valja. Sigurno je da smo mi bili svjesni situacije, pogotovo nakon ozljede Duvnjaka, da neće sve ići lako. Dogodila su nam se ta dva poraza koja su nas koštala toliko željenog polufinala, odnosno finala. No ja vjerujem da bi mi bili jednako razočarani i da smo izgubili u finalu.

Svi su nekako apostrofirali naš splitski poraz od Šveđana kao početak kraja budući da oni godinama nisu imali velikih rezultata, no i oni su poput Norvežana godinama radili u sjeni i stvarali generaciju koja sad igra odličan rukomet. Mislite li da te dvije reprezentacije trenutno ispred nas?
Ono što je dobro za rukomet u zadnjih par godine je da postoji desetak reprezentacija koje konkuriraju za medalju, za razliku od jednog dužeg perioda u kojemu su gotovo uvijek iste četiri reprezentacije (Francuska, Hrvatska, Danska i Španjolska op.a.) igrali polufinale velikih natjecanja . Ovo je prvenstvo pokazalo veliku izjednačenost te je sigurno da danas svaka na ekipa na europskom prvenstvu može pobijediti svakog i izgubiti od svakog. Treba se dosta toga poklopiti da se uđe u finale i osvoji medalja.

Kakva je budućnost reprezentacije pogotovo nakon oproštaja nekih igrača poput Vorija, Čupića Alilovića? U lipnju nas očekuju kvalifikacijske utakmice za SP s Crnom gorom, očekujete li prolazak?
Vjerujem u našu snagu, ako neće biti nekih ozljeda i većih izostanaka, sigurno je da smo favoriti u te dvije utakmice, no uvijek treba biti oprezan jer Crnogorci imaju jako dobru reprezentaciju , u kvalifikacijama su ostvarili zapažene rezultate te nerijetko znaju pobijediti favorizirane momčadi. Ipak, ja vjerujem u naš plasman na nadolazeće Svjetsko prvenstvo. Što se nadolazećih ciklusa tiče, imamo tu jednu novu generaciju u kojoj je Cindrić predvodnik i bez obzira na sve, rukomet je i dalje velik i popularan sport u Hrvatskoj, još uvijek se radi dobro, jedno moramo pojačati tempo rada i cjelokupnu stvar omasoviti. Jedino tako možemo držati korak s ostatkom Europe, no u Hrvatskoj je uvijek bilo dobrih igrača i bit će, tako da se za budućnost ne bojim.

Sadržaj se nastavlja...

Razgovarao: Jurica Cvenić
Foto: Davor Javorović/Pixell