Vedran Zrnić i Zdenko Kordi iz Nexe-a počasni gosti na memorijalnom turniru u Valpovu

Vedran Zrnić i Zdenko Kordi iz Nexe-a počasni gosti na memorijalnom turniru u Valpovu

nexe-intervju

Uoči memorijalnog rukometnog turnira u Valpovu porazgovarali smo s nakadašnjim krilom hrvatske reprezentacije Vedranom Zrnićem i njegovim današnjim trenerom u RK Nexeu, Zdenkom Kordiem.

Zrnić: „Ako u Poljskoj podbacimo, rukomet će nam pasti na margine.“

Kordi: „Potrebno je oformiti okrugli stol hrvatskog rukometa.“

Proteklog se vikenda u nastavno-športskoj dvoranu u Valpovu održao treći međunarodni memorijalni rukometni turnir Zlatko Ivić-Čiva, posvećen poginulom hrvatskom branitelju i rukometašu.

Turnir je održan u organizaciji RK Valpovka, grada Valpova i koordinacija udruga iz domovinskog rata, a na turniru je nastupilo šezdesetak ekipa s oko sedamsto sudionika iz raznih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Mađarske i Slovenije.
Subota je bila rezervirana za super i mini rukomet u kojem su se natjecali mali rukometaši, dok se turnir u nedjelju nastavio natjecanjem u standardnom rukometu dječaka 2004. godišta.

Počasni gost turnira bila je delegacija našičkog Nexe-a koju su činili trener Zdenko Kordi i bivši hrvatski reprezentativac, osvajač svjetskog i olimpijskog zlata, Vedran Zrnić.

Upravo smo s njima porazgovarali o turniru, ali i o ostalim aktualnim temama vezanima za rukomet.

Gospodine Kordi, kako to da ste se odlučili doći popratiti ovakvu manifestaciju, koji su vam bili motivi?

Nakon što me dugogodišnji kolega i prijatelj, dopredsjednik RK Valpovka Alenko Bajer, upoznao s idejom ovog memorijalnog turnira, odlučio sam se odazvati jer smatram da je to moja odgovornost kao bivšeg izbornika hrvatskih ženskih selekcija. Vrlo rado mi se pridružio i moj igrač, proslavljeni Vedran Zrnić, koji bi trebao biti mamac za djecu te im omogućiti da popričaju s njim, pitaju ga nešto te ulove pokoju fotografiju.

Vedrane, nakon Bešiktaša i života u Istanbulu, vratio si se u malu sredinu. Kako ti se za sada čini i koja je važnost turnira poput ovog, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da sve manje djece trenira ne samo rukomet, nego bilo koji sport?

Pa dobro, u Istanbulu, koji je sam po sebi privlačniji grad, živio sam samo godinu dana. Dugo sam vremena naime živio u Njemačkoj gdje je pohađanje ovakvih turnira obavezno, tako da mi ovo nije prvi put. Pogotovo mi je drago podržati ovakve manifestacije u mojoj Hrvatskoj gdje mi je najljepše i gdje našim mladim rukometašima mogu udijeliti savjet na materinjem jeziku te smatram da bi se svi trebali odazvati. Budući da i sam imam djecu i nećakinje, znam kako to funkcionira i trebalo bi biti što više ovakvih događanja.

Gospodine Kordi, nakon dugo godina rada u ženskom rukometu od 2008. prebacili ste se u muški rukomet. Prihvatili ste se posla sportskog direktora RK Nexe,a od 2013. ste i trener. Kako je došlo do te odluke i možete li povući neke paralele između muškog i ženskog rukometa.

Da bi se to nekako moglo objasniti, ja sam do svoje 29 godine igrao rukomet, ali sam već sa svojih 17 godina postao trener. Tada sam naime upisao sportsko usmjerenje u srednjoj školi, a poslije toga kineziološki fakultet. Paralelno uz to radio sam s mlađim uzrasnim kategorijama, a poslije toga moji prvi poslovi bili su Osijeku, najprije sa muškima, a zatim sa ženama. Ovo je sad treća sezona kako sam trener Nexe-a i ja osobno mislim da nema razlike između vođenja muških i ženskih. Postoje specifičnosti što se tiče fiziologije, ali trenažni proces je isti te je najbitniji pristup. Osobno se dobro osjećam, učim i dan danas te me to drži i motivira. Imam izvanrednu ekipu, dečki odlično rade, izuzetno sam zadovoljan. Imamo predsjednika koji nas prati, prebrodili smo i krizu koja je uhvatila i našeg glavnog sponzora, a sve to sad skupa ide u svom pravcu i mogu reći da uživam u svom poslu.

Vedrane, nakon 15 godina u inozemstvu, vratio si se u Hrvatsku, odnosno u Nexe. Pojasni nam koja je tvoja uloga u timu, imaš li možda ulogu mentora mlađim igračima?

Meni je prvenstveno da ja igram i zaradim svoju plaću, ali naravno da sam željan pomoći treneru, o čemu smo i razgovarali prije potpisivanja ugovora. Dogovorili da mu budem neka vrsta produžene ruke na terenu jer ekipa je jako mlada. Dečkima nedostaje samo mali komadić da bi bili vrhunski i mislim da smo na dobrom putu da postanemo puno bolja ekipa. Već ove sezone igramo na puno većem nivou, što smo i pokazali u SEHA ligi gdje smo najjačim ekipama poput Zagreba i Vardara pokazali da se možemo nositi s njima. Sve je to pokazatelj našeg rada na pripremama i odlične atmosfere u momčadi.

Gospodine Kordi, zamolio bih vas da se osvrnete na prethodnu sezonu koja je bila izrazito uspješna? Koje su vaše ambicije u novoj sezoni?

Prošle godine smo ostvarili najbolji rezultat u povijesti kluba. Bili smo drugi u prvenstvu, prvi puta smo igrali finale te smo u SEHA ligi bili na final 6 turniru. Visoko smo podigli letvicu, ali nam neki ipak stalno spočitavaju da smo u sjeni Zagreba te se postavljaju pitanja kad ćemo ih napasti i zaratiti s njima? U klubu sam sedam godina i otpočetka se borim se protiv toga, borim se protiv bilo kakvih ratova jer se u sportu ne ratuje nego se sportski želi pobijediti. Pokazali smo da ima načina da se napravi rezultat u Europi i da se ne bude prvak. Može se kao drugoplasirani igrati Europsku ligu, a može se doći i do lige prvaka preko pozivnice za sudjelovanje koja nam je ove godine bila uručena, ali na kraju ipak povučena. Očekujem da pozivnicu dobijemo i nagodinu, pogotovo ako ostvarimo zapažen rezultat ove sezone. Ove godine želimo ponoviti prošlosezonske rezultate, ali nam je glavni cilj da klub iz godine u godine napreduje pomalo, jer svaki veći skok znači i veći pad ako se spotakneš.

Gospodine Kordi, prebacimo se malo na reprezentativni rukomet. Trenutna situacija u mlađim kategorijama u ženskoj i muškoj konkurenciji, nije bajna. Osim kadetkinja, nitko od omladinskih reprezentacija minulog ljeta nije postigao rezultat koji se očekivao, kako gledate na tu situaciju i što se može popraviti?

Mi i kod muških i kod ženskih imamo dobar rad u mlađim kategorijama. Muški imaju svoju kadetsku ligu na razini cijele Hrvatske, turniri su izvanredni i taj rad daje rezultate. Najveći problem koji se kod nas javlja je problem prelaska iz kadeta u seniore. Praktično se izgubila kategorija juniora iz razloga što su sve mlađi dečki ili cure ulazili u seniore direktno iz kadeta, ali se pokazalo da to nije uvijek dobro. Vrhunski rukomet je pokazao da je malo onih koji mogu prelaziti iz kadeta u seniore i tu negdje trebamo tražiti razlog zašto dolazi do rezultata koji nama baš nisu zadovoljavajući. S druge strane, ostale zemlje u omladinske pogone ulažu kao nikad prije, postepeno rastu tako da ćemo i mi morati malo studioznije i opreznije pristupati mlađim kategorijama.

Pred nama su kvalifikacijske utakmice ženske rukometne reprezentacije. Dočekujemo Sloveniju i gostujemo u Makedoniji, kakva su vaša očekivanja kao bivšeg izbornika i smatrate li da se možemo domoći Švedske iduće godine?

Suočit ćemo se sa protivnicima po mjeri i bez obzira što će biti nekih promjena glede pomlađivanja i osvježivanja ekipe, ne bi trebalo biti problema. Imamo sustav, izbornik Goran Mrđen je bio pomoćnik u reprezentaciji kad sam ja bio tamo, kada se stvarala okosnica ekipe koja je tu sad, upoznat je sa situacijom i mislim da ćemo polučiti rezultat jer Slovenija i Makedonije objektivno nisu na našem nivou. To bi nam samo trebao biti zamah za ono što nas čeka, a nakon toga bi se trebalo napraviti dvije vrlo bitne stvari vezane za rukomet u Hrvatskoj općenito. Prva se odnosi na već spomenuti prelazak iz mlađih kategorija u seniore, a druga se odnosi na oformljivanje svojevrsnog okruglog stola, gdje bi se okupili najbolji treneri i novinari dovoljno upoznati sa problematikom, te bi se debatiralo i radilo na stvaranju plana o smjeru u kojem treba ići hrvatski rukomet.

Što se muške reprezentacije tiče, ne predstojeći Euro u Poljskoj krećemo s novim izbornikom Babićem, kojeg poznajete kao igrača, a sada ga upoznajete kao i trenera. Kakva su vaša razmišljanja i očekivanja?

Poznajem ga otkad sam mu bio trener u HRS-ovom kampu. Smatram da je to veliki izazov za njega, ali i za hrvatski rukomet . Moje mišljenje je da bi Babiću bilo bolje u tandemu sa npr. Serdarušićem. Serdarušić nije tu pa bi želio napomenuti da je sada vrlo bitna uloga Ivana Balića, od kojeg očekujem potez. Ne podcjenjujući Babića, smatram da će mu trebati pomoć, a ako to bude Ivano Balić, moglo bi ispasti izvanredno. Možda je ipak bolje da vam nešto više o tome kaže Vedran koji je dugo bio „unutra“.

Vedrane, isto pitanje.

Moje mišljenje je da treba biti noviteta u reprezentaciji, ali možda bi Babić trebao imati mentora ili nekog sa strane jer on nema puno iskustva. Ipak, profilirao se u trenera koji je otišao van i uspio te je tako istakao kandidaturu za izbornika. Mene trenutno više zabrinjava ova mlađa generacija rukometaša koja je drukčija od moje šampionske. Mi smo ipak izašli iz jugoslavensko-balkanske škole rukometa, gdje smo stasali sa starijim generacijama i imali drukčiju kulturu treniranja i ponašanja. Ova nova generacija ipak je malo senzibilnija, tako da Babić pokušava s modernim načinom vođenja rukometa. To se ipak u zadnje dvije utakmice u obrani nije pokazala kao dobra solucija, ali ne znam je li se tu radilo o eksperimentu ili se mijenjao cijeli sustav, sve je još svježe i ne znam što očekivati u budućnosti. Jedno je sigurno, moramo biti izuzetno oprezni jer ako nam se u Poljskoj dogodi kiks, rukomet će nam pasti na neke margine gdje već dugo nije bio.

Vedrane, misliš da je tvoj bivši suigrač Ivano, spreman za tu ulogu koordinatora u ovoj osjetljivoj fazi za reprezentaciju, a pogotovo u omladinskim kategorijama gdje očito nešto treba promijeniti?

Pričao sam nedavno s njim, svi se pa i on sam pitaju što je to točno njegov posao. Iako je riječ o Ivanu Baliću, njegova sama pojava na tom mjestu neće ništa promijeniti preko noći. Potreban je plan i sustavni rad da bi se nešto promijenilo, a to zahtjeva vrijeme. Prvi puta u karijeri igram SEHA ligu i vidim da nitko od timova iz zemalja bivše Jugoslavije nema igrača za kojeg se može reći da je vrhunska kvaliteta. Kada se od toliko talentiranih mladića sa odličnim fizičkim predispozicijama ne može stvoriti igrač, očito da imamo problem. Kao što je trener Kordi rekao, mora se oformiti svojevrsni okrugli stol, napraviti se plan i program te će tek tada pozicija koju Ivano ima doći do izražaja.

Kada smo se već dotakli SEHA lige, mislite da je ona pravo rješenje za klubove s ovih prostora?

Mislim da je, iako na početku nije bilo previše vjere. Na primjeru Nexe-a mogu vam reći da je u prve dvije godine bilo teško, najviše s financijske strane. Ulaskom Gazproma kao generalnog sponzora, dobila se stabilnost te se svake godine ulaže sve više. Uvjeti su fantastični, postavljaju se kriteriji i podiže se gledanost. SEHA liga omogućava odigravanje jakih utakmica jer koncentrira kvalitetu, a to je ono najbitnije u cijeloj priči. Ipak, SEHA liga će se morati suočiti s novim problemom, a to je sve veći interes vrhunskih ekipa, čak i iz malo udaljenijih zemalja. Pitanje je da li će se krenuti u stvaranje elitne lige, a samim time i napustiti razlog osnivanja, a to je igranje klubova s područja bivše Jugoslavije i susjednih zemalja. Također će se morati postaviti i određeni uvjeti sudjelovanja u ligi, kao što to rade u Njemačkoj i Francuskoj. Bez obzira što SEHA liga plaća dio, klubovi moraju garantirati da će održavati kvalitetu uvjeta rada i igračkog kadra koji će biti adekvatan ostalim ekipama u ligi.

Razgovarao: Jurica Cvenić

   




Pratite SiB.hr bilo kad i bilo gdje! Posjetite naš mobilni portal m.sib.hr


Najave događaja

Ponedjeljak

Utorak

Srijeda