mihina lambada iz brazila

Dok vi ovo čitate, vaš je izvjestitelj u međuvremenu napustio poprište Svjetskog nogometnog prvenstva. Prošla su moja 22 brazilska dana i došlo je vrijeme za povratak kući.

Neki ga zovu gradom – monstrumom, drugi betonskom prašumom, a oni koji u njemu žive ipak mu tepaju „Sampa“. Mnogi među njima nikada se nisu imali prigodu niti slučajno susresti, a kamoli upoznati negdje u Sao Paulu, najvećem gradu južne Zemljine polutke s njegovih oko 12 milijuna stanovnika.

Ne znam je li to još negdje moguće, ali je Brazil očito u mnogo čemu poseban, naročito kada je priča vezana uz nogomet.

Došlo je vrijeme za oproštaj od Praije do Forte, nepregledne plaže, kornjača, klinaca i klinki s kojima sam zaigrao nogomet i svih ovih dobroćudnih ljudi čiju ću susretljivost zasigurno dugo pamtiti.

Praija do Forte, u kojoj su do eliminacije boravili hrvatski nogometaši, i dalje je u nogometnom ritmu. Ipak je ovo poznata turistička destinacija u državi Bahia, pa u shopping i na kupanje svrate i navijači onih reprezentacija koje dolaze na utakmice u obližnji Salvador.

Ipak je došao kraj ambicijama „Vatrenih“ na Svjetskom prvenstvu. Ugasile su se u Areni Pernambuco i umjesto priželjkivanog puta u Fortalezu, naši dečki su već na odmoru, daleko od Brazila.

Kiša nas je dočekala i u Recifeu, prati nas u stvari otkako smo doputovali na južnoamerički kontinent. Doduše, nikada još nije padala duže od 15-ak minuta, pa se na obzoru brzo iznova pojavi sunce.

Niko Kovač igrao je na Svjetskom prvenstvu 2002. u Japanu u onom ogledu s Meksikancima koji su u Niigati slavili s 1:0 iako se o Hrvatskoj tada pričalo kao o favoritu.

Gledam ove klince na ulicama Praije do Forte i odmah mi kroz misli prolaze Ronaldinho, Ronaldo (onaj brazilski), Neymar i svi njihovi planetarno popularni prethodnici koji su kroz dugu povijest najuzbudljivije igre obilježili ne samo južnoamerički, nego i svjetski nogomet.

Baš je lijep osjećaj pobijediti na Svjetskom prvenstvu. Tako smo se i mi sinoć osjećali u Manausu, nakon dojmljivog trijumfa nad Kamerunom.

Kiša nas je doslovno oprala sinoć u jednoj od dvije Fan zone u Manausu, ovoj nama bližoj, uz glasoviti Amazonas Theatre u centru grada. No, atmosfera je unatoč pljusku bila super i nismo baš žurili vraćati se u hotele.

Ako i ne znate engleski, ili ga slabije koristite, niste u nekom posebnom problemu, ovdje u Brazilu. Uglavnom ga ne znaju ni Brazilci.

Kad u istoj državi krenete na put avionom i imate tri uzlijetanja i slijetanja prije dolaska na konačno odredište, onda nije teško zaključiti koliko je uistinu Manaus udaljen od drugih brazilskih gradova u kojima se igraju utakmicu Svjetskog prvenstva.

Imamo li balkanskog špijuna u Praiji do Forte? Netko je jučer „fotkao“ gole pojedine hrvatske reprezentativce na bazenu u glasovitom resortu Tivoli, a sumnja je, dakako, odmah pala na hrvatske novinare.

Dočekao sam i prvi vikend tijekom boravka u Brazilu iako baš i nemam osjećaj da je subota. Nekako mi vrijeme prebrzo prolazi jer puno sati se provede na putovanjima, pa je teško govoriti o nekakvim konkretnijim obilascima gradova u kojima sam bio.

Mislim da se Nishimuri cijelo vrijeme štuca nakon sinoćnjeg otvaranja Svjetskog prvenstva. Spominju ga Hrvati diljem planete jer nas je tako perfidno pokrao da bi se i FIFA morala sramotiti!