Dok vi ovo čitate, vaš je izvjestitelj u međuvremenu napustio poprište Svjetskog nogometnog prvenstva. Prošla su moja 22 brazilska dana i došlo je vrijeme za povratak kući.

Iako sam bio optimist i mjesecima unaprijed rezervirao povratni let nakon utakmice osmine finala, a taj ogled Hrvatska nije dočekala, ipak je bilo lijepo i ovo preostalo vrijeme bez „Vatrenih“ u Brazilu. U onom klasičnom „podvlačenju crte“ mogu reći da je sve, osim priželjkivanog učinka naše reprezentacije, proteklo na moje osobno zadovoljstvo i bilo je puno onih trenutaka koji će mi duže vremena ostati u pamćenju. Evo i kraće retrospektive po gradovima u kojima sam boravio...

Rio de Janeiro: pokazalo se pametnom odlukom prva dva dana provesti u ovom lijepom velegradu koji je i Brazilcima i strancima prirastao srcu. Čuvena Copacabana i ništa manje legendarna Maracana, dakako i turističke atrakcije poput vidikovaca Glave šećera i Corcovada, nikako se nisu smjele propustiti. U Riju sam podigao i svoju novinarsku akreditaciju i toga je trenutka za mene Mundijal započeo, dva dana prije svečanog otvaranja na Corinthians Areni u najvećem brazilskom gradu...

Sao Paulo: središte industrije i bussinesa za čiji obilazak bi trebalo jako puno dana, a veliko je pitanje što bih vam o njemu konkretnije mogao ispričati čak i da sam ga upoznavao mjesecima. Sve je to poprilično jednolično, pa ću iz SP-a najviše pamtiti nakaradnog japanskog suca koji nas je pokrao u premijeri s domaćinom. Danima je bio predmet sprdnje u medijima, posebice na internetu, ali nam je to bila slaba utjeha. Iako nam se tijekom utakmice činilo da možemo barem do boda, ostali smo praznih ruku.

Salvador: u njemu sam zapravo boravio samo u prolazu, vraćajući se s onih destinacija gdje je Hrvatska igrala susrete u skupini. No, imao sam vremena malo i prošetati središtem Bahije i afro-brazilske kulture, grad s najviše zabava i festivala i karnevala u cijelom Brazilu! Zanimljiva mu je arhitektura, posebno u povijesnoj jezgri koja je okupljala i najviše turista, u ovom slučaju nogometnih fanova...

Manaus: ah, kakvo neobično iskustvo, u srcu prašume. Naši su razvalili razdrmani Kamerun, a Hrvati se dobro zabavili na svim poznatijim punktovima Amazonije. Famozni komarci kojima su nas plašili ostali su negdje u divljini, a divlja je bila i zabava u Fan zoni kod iznimno lijepog kazališta. Amazonke su bile vrlo druželjubive, poprilično slobodnih svjetonazora što je naše tifoze tako ugodno iznenadilo. Trebao je to biti pravi zalet i u natjecateljskom smislu, ali baš i nije ispalo tako...

Recife: a što lijepoga napisati nakon što su nam Meksikanci pokazali da su bolja momčad i ispratili Kovačeve izabranike sa Svjetskog prvenstva... Upečatljiv je svakako bio ogroman broj protivničkih navijača koji su preplavili Pernambuco i znali su bučno proslaviti svoj proboj među 16 najboljih. Ako ništa drugo, barem sam se okupao u toplom Atlantiku iako je kišilo, a duge pješčane plaže su među najposjećenijima u cijekom Brazilu...

Za kraj, nikakvih problema nisam imao, niti sam u bilo kojem trenutku osjetio poglede koji bi mi izazvali nelagodu, a kamoli nekakav strah. Naprotiv, toliko sam ljubaznih Brazilaca i Brazilki susreo, da bih o njima mogao napisati još puno toga... No, ovo ipak nije roman, nego kolumna koju upravo završavam. Sve vas skupa srdačno pozdravljam i vidimo se vrlo brzo u našem Osijeku!

Sadržaj se nastavlja...

Iz Brazila za SiB - Mario Mihić Miha