Neki ga zovu gradom – monstrumom, drugi betonskom prašumom, a oni koji u njemu žive ipak mu tepaju „Sampa“. Mnogi među njima nikada se nisu imali prigodu niti slučajno susresti, a kamoli upoznati negdje u Sao Paulu, najvećem gradu južne Zemljine polutke s njegovih oko 12 milijuna stanovnika.

Velegrad koji će teško nekoga impresionirati, a opet će turisti poželjeti da ga barem nakratko vide i obiđu. Bez obzira što baš i nema duži popis znamenitosti i bilo čega drugoga što bi trebalo posjetiti u ovom megalopolisu. No, impresivnu Metropolitansku katedralu definitivno vrijedi vidjeti, ZOO safari također jer, kao i u Africi, u zatvorenim vozilima imate priliku sasvim se približiti divljim životinjama koje se slobodno kreću, a to je uvijek neobično i uzbudljivo.

Reći će vam Pauliste da je poseban i njihov botanički vrt, kao i pogled s jednog od najviših nebodera u Brazilu Edificia Altina Arantesa, visokog 161 metar. Međutim, nekako nam je to preskromno za ovoliki grad i površinu na kojoj se proteže. Sve je u znaku nebodera koji dominiraju u svakoj gradskoj četvrti i „načičkani“ su jedan do drugoga, pa vam sve izgleda vrlo slično, gotovo potpuno isto, gdje god krenuli.

Sadržaj se nastavlja...

Sao Paulo je uistinu ogroman, nerijetko i kaotičan jer mu je gužva nešto sasvim prirodno i svakodnevno. Posebice na zagušenim prometnicama koje su priča za sebe...

Oni koji su imućni, a ne žele gubiti vrijeme na cestama, do svojih odredišta voze se – helikopterima! Nigdje ih na svijetu nema toliko kao u SP-u jer si bogati, a ima ih dosta, jednostavno žele i mogu priuštiti takav luksuz da im „helić“ bude poput taksija.

Druga je krajnost u činjenici da nasred najvećih gradskih avenija u svega nekoliko krpica spavaju beskućnici koje nitko i ne primjećuje, pa tako ni policija, niti ih upozorava da se maknu, makar zbog brojnih turista koji su ovih dana u Sao Paulu i nije im baš svejedno vidjeti takve prizore.

Nadalje, nitko ovdje ne ide prema centru ili u neki drugi dio grada, a da ne zna gdje će potom završiti. Sve je u tom smislu unaprijed isplanirano i jedino se na taj način može uštedjeti na vremenu.

Shopping je, naravno, posvuda moguć jer Sao Paulo takvih centara ima napretek. Gledajući cijene, za mnoge ćemo stvari reći da su nam skupe, kao uostalom i Brazilcima manje platežne moći.

Koliko ste sigurni pješačeći gradskim ulicama, teško mi je reći. To je uvijek relativno i ovisi na koga ste i gdje naletjeli. I jeste li baš vi pehist među tim silnim milijunima ljudi među koje ste došli. Da kucnem u drvo, nisam se našao niti u jednoj takvoj situaciji, a nadam se da i neću svog posljednjeg dana boravka u Brazilu...

Iz Brazila za SiB - Mario Mihić Miha