Boa tarde, Brazil! Dobar dan zemlji domaćinu Svjetskog prvenstva uz nadu da ćemo u ovoj najmnogoljudnijoj državi Južne Amerike (gotovo 200 milijuna stanovnika!) ostati što duže. Barem još jednu utakmicu – nakon prvog kruga po skupinama.

Inače, let iz Rima u Rio de Janeiro potrajao je 12 sati, a vaš reporter odabrao je ovu početnu bazu u Brazilu iz nekoliko razloga.

Parafrazirajući onu nadaleko poznatu „doći u Rim i ne vidjeti Papu“, teško se oteti dojmu da nešto slično vrijedi i za ovaj velegrad, aludirajući prvenstveno na Copacabanu i Maracanu. A tko za njih nije čuo...

Sadržaj se nastavlja...

Lijepo je obići nepreglednu pješčanu plažu po kojoj je i osječko kupalište dobilo ime, iako po oblačnom vremenu i temperaturi zraka od 20-ak Celzijevih stupnjeva nismo vidjeli da se itko odvažio i zaigrao – picigin. Valovi nemirnog Atlantica bili su previsoki, a turisti ipak neumorni u „škljocanju“ fotoaparatima.

No, nogometnim fanovima adrenalin će najviše porasti dolaskom na kultni stadion, ogromno zdanje na kojem je daleke 1950. godine, na finalu četvrtog po redu Mundijala bilo 199.854 gledatelja! Brazil je tada izgubio od vječitog rivala Urugvaja, ali je rekord ostao za sva vremena i više ga nitko neće ugroziti. I na to su Brazilci posebno ponosni.

Znatiželjno zavirujući na ovdašnje trgove i najveće avenije, ne mogu reći da sam osjetio neku posebnu nogometnu groznicu i da su navijači preplavili ulice, ali će u danima odigravanja utakmica vjerojatno porasti atmosfera, barem među fanovima koji dolaze bodriti svoje reprezentacije.

A neke naše uspio sam susresti i u Riju, bez obzira što nam raspored ne donosi niti jedan nastup na Maracani. Naravno da ne može bez Osječana, nigdje, pa ni u ovom dijelu zemaljske kugle.

Ekipa koju brojni sugrađani znaju: Kiraly, Kobra, Vjevo, Kulić, Ringlova, Miro... u pravom je smislu riječi – uvijek vjerna.  Dogovaramo da se danas i sutra nađemo u Sao Paulu, među 12-ak milijuna žitelja u tamošnjem „osinjaku“. Ako smo mogli „nabasati“ jedni na druge svojedobno u Tokiju, možemo i ovdje, barem u krugu stadiona. „Kockice“ je uvijek lako uočiti...  

I Brazilcima smo zanimljivi po svom sportskom vizualnom identitetu, ali nam baš nitko među njima ne daje gotovo nikakve izglede u sutrašnjem otvaranju Svjetskog prvenstva. No, mnogima su Hrvati do sada poremetili računice, mogu i „Cariocama“.

Prije osam godina u Njemačkoj bili smo jako blizu, možda je baš sada došlo vrijeme da se Hrvatska osladi barem polovičnim plijenom u dvoboju s najvećim (papirnatim) favoritom za naslov. Sanjamo kako bi bilo divno ušutkati domaće tifoze i startati uspješno, na ponos cijele nacije.

Sretno dečki, priuštite nam zadovoljstvo za kojim žudimo!

Iz Brazila za SiB - Mario Mihić Miha