Sport / Nogomet

Osvrt: Tisuće baklji za divljenje, jedna baklja problem

Osvrt: Tisuće baklji za divljenje, jedna baklja problem

Hajduk je svoju 100. obljetnicu obilježio utakmicom protiv praške Slavie. Svi smo mogli svjedočiti dekoru na stadionu i proslavi koja je trajala danima u organizaciji navijačke skupine Torcide. Iako se na terenu odigrala ne toliko atraktivna i lijepa utakmica kako se i najavljivalo, navijači su se itekako potrudili uljepšati i uveličati ovaj jubilarni rođendan svoga kluba. Uz dvije koreografije na stadionu i neprekidno navijanje, dala se primijetiti i velika količina pirotehničkih sredstava. Količina zapaljenih bengalki i signalnih raketa je praktički "zapalila nebo" iznad Splita još dan prije utakmice kada je sat otkucao ponoć, te je time započeo dugo isčekivani dan, 13. 2. 2011. Na samoj utakmici odvila se slična scena s mnoštvom baklji na svim tribinama, čak i na terenu, čemu su se divili svi - od političara, običnog puka, do medija (čak i prestižni CNN) . Bez ikakvih problema, pirotehnički show ispratilo je 35 tisuća ljudi na stadionu, bez i jedne ozljeđene osobe ili ugrožene igre na terenu. Na gostujućoj tribini su također paljene bengalke uz koreografiju za čestitke Hajduku na 100-tom rođendanu. Svi su uživali u tom simboličnom paljenju baklji po cijelom stadionu zato što su one itekako utjecale na podizanje atmosfere i navijanje što im je, u biti, i jedina svrha.

Složit ćemo se kako je ova utakmica ipak posebna i kako ljubav i tradicija ne biraju zakone, ali ujedno i nadovezati na isti zakon koji nalaže da osoba koja pokuša unijeti pirotehničko sredstvo ili zapaliti isto na stadionu može prekršajno biti kažnjena kaznom do 10 tisuća kuna uz zakonsku zabranu pristupa utakmicama kluba za koji navija na 1 ili 2 godine. Što u biti predstavlja ta zabrana? Zamislite se u situaciji u kojoj morate minimalno jednom tjedno otići u policiju i to 2 sata prije utakmice, te se dogovoriti sa službenicima na kojem ćete mjestu biti do 2 sata poslije utakmice (gdje će vas oni doći nekoliko puta provjeriti). Zamislite sva ta objašnjavanja koja biste morali proći na svom poslu, fakultetu ili školi, kada bi vas redovito posjećivala policija i sve to zbog jedne baklje. Ali to nije sve. Šlag na torti je to što istu torturu morate prolaziti i kada igra Hrvatska reprezentacija.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Također bi vrjedilo usporediti situaciju koja se odvila 13. 2. na Poljudu sa onom koja se konstantno odvija na ostalim stadionima u Hrvatskoj. Prisjetimo se svima poznatog događaja na Maksimiru, urezanom na kalendar 1. svibnja, koji je izbio zbog jedne zapaljene baklje na istočnoj tribini maksimirskog stadiona. Svi znamo kakve su bile posljedice tih okolnosti, ali isto tako znamo i kako bi cjelokupni događaj završio da se jednostavno pričekalo 1 minutu, koliko treba da baklja izgori, te se privede krivac poslije utakmice, kako zakon i nalaže. Vrijedi napomenuti kako se ove situacije događaju vrlo često, diljem stadiona Republike Hrvatske, ali srećom bez ovako tragičnih posljedica.

Policija redovito provodi propisani zakon i privodi navijače koji pale pirotehniku, što im je dužnost i posao, no zapitajmo se o realnosti i argumentima na kojima se osniva taj zakon. Je li zbilja moguće da se na jednoj utakmici svi dive pirotehnici bez ikakvih osuda, a opet na drugoj, vrlo sličnoj nogometnoj utakmici, krajnje zgražavaju i izjednačavaju je s kriminalnim djelom? Je li pirotehnika stvarno toliki problem ukoliko se na tribini koristi kao navijački rekvizit za podizanje atmosfere? Ima li realne i opravdane osnove izjednačavati takve osobe s kriminalcima? Osobno, smatramo da nema. Ako je gotovo 40 000 ljudi uživalo u atmosferi i zapaljenim bakljama, zašto i ostali gledatelji i navijači diljem hrvatskih stadiona ne bi uživali u sličnoj atmosferi? Zašto navijači Dinama ne bi zapalili 100 bengalki za obljetnicu svoga kluba ili recimo osječki navijači za rođendan svoje navijačke skupine? Postavljene retorike dovode do ključne dileme i propitivanja o zakonu u ovoj državi koji, jednostavno, nije jednak za sve.

Tekst: Esseker/SiB.hr

Foto: M.B./SiB.hr

  


Izdvojeno

Reci što misliš!