Koncertna publika? Netko?

Koncertna publika? Netko?

„Ej lega, ideš na koncert, došla dva benda, jedan iz Amerike, jedan iz Britanije, neki mladi dečki, ali dobro praše“, -„Hm, pošto upad“. -„20“. -„Ma daj, to mi je 2 piva, radije ću to popiti, nego da plaćam.“
Ovo je bila jedna real life situacija od prije koji tjedan, no nerijetko sam se susretao i sa situacijama u kojima je odgovor bio tipa : „Ma neću, ionako će uskoro doći svirati za besplatno“. I još mnogo takvih. Pa ja postavljam pitanje : Ima li Osijek koncertnu publiku, i ako je ima, gdje se ona skriva?
Naravno, tu ne mislim na publiku koja je punila šator za narodno veselje imenom „Jesen uz Osječko“, oliti Dani Piva, kako smo ga svi voljeli zvati, ili za neke druge manifestacije tipa OLJM, donedavno besplatni UFO i sl. Tu mislim na onu publiku kojoj nije problem otići u neki klub, dvorište Vege ili dvoranu na koncert, platiti ulaz, i za tu plaćenu cijenu dobiti dobru dozu, u slučaju ove kolumne, kvalitetnog rokenrola, iliti bilo koje, kako je u medijima vole nazivati, urbane glazbe. Nevjerojatno je da Osijek, kao 4. grad po veličini u hrvatskoj, ima samo jedan klub u kojem se održavaju koncerti, a i taj jedva spaja kraj sa krajem. Gdje je nestala publika?
Neki bi rekli da su razmaženi dugogodišnjim besplatnim koncertima. Sa tom se konstatacijom apsolutno slažem, no toga nema već 2 godine. Dani piva su još uvijek narodno veselje, a budimo realni, napokon je i glazba prikladna za većinu publike koja je iste dane piva posjećivala i dok su oni bili okićeni rock zvukom. UFO se plaća, OLJM je nažalost potpuno umro, a drugih događanja jednostavno više nema. Zašto onda ljudi radije piju na klupama, ili po stanovima, nego da izađu na neki koncert?
Davno je bila godina 1999. kada je moja malenkost počela izlaziti svaki vikend vanka. Najčešće odredište bio je OKS, koji je tada proživljavao svoje lijepe dane, kao pankersko i metal okupljalište, te su gotovo svaki vikend tamo bile i svirke. Klub je imao svoju stalnu publiku, te dosta ekipe koja bi ponekada došla, i sve se činilo tako bajno. Ulaz se uvijek plaćao, no to nikome nije bilo problem. Čak i oni kojima se nije plaćalo, prošetali bi 5 minute, te si užicali za upad. I tako i godinama poslije toga, preko Kluba Mladih na Strossmayerovoj, Nessia, Stagea, Westa, Barutane, starog Bastiona pa i nekih mjesta gdje su svirke bile svega par puta, kao što je Mjesni Odbor VBK, Dom Željezničara, Posh ( Tufna), Vega i sl., te početka starog Mini Teatra, ovaj današnji problem nije bio toliko izražen. Bilo je i vremenskih razdoblja kada se nije imalo gdje organizirati, no i tada kada se uspjelo, publike je bilo. Ljudi su bili sretni kada se nešto organizira, i cijenili su se bendovi i organizatori, te se ta priča podržavala. I tu dolazimo do jednog pojma, koji je tada postojao. Scena! No scenu kao pojam ću obraditi u jednoj od idućih kolumni, te navesti moje razmišljanje zašto smatram da je više nema.
Nego, da se vratim na temu. Za sada, za početak neću više previše filozofirati, nego bih volio da se pokrene neka diskusija, te ću nastavak svog razmišljanje, te komentare na raspravu iznijeti u idućoj kolumni. Za ovaj uvod bih volio još cijenjenim čitateljima postaviti samo par pitanja, u nadi da ćemo doći do kvalitetne rasprave :
1)    Mislite li da je grad Osijek zasićen svirkama, tj da ljudima više nisu toliko interesantne?
2)    Zašto mladi osječki bendovi imaju puno manju podršku nego prije koju godinu
3)    Mislite li da bi otvaranje još jednog kluba pridonijelo povećanju publike, ili bi se ista publika samo raspodijelila na dva mjesta

Eto, toliko od mene za početak. Nadam se kvalitetnoj raspravi, te zahvaljujući tome dobrim materijalima za iduću kolumnu. Pišemo se ;)

By : Mario Katušić




Pratite SiB.hr bilo kad i bilo gdje! Posjetite naš mobilni portal m.sib.hr


Najave događaja

Utorak

Srijeda

Četvrtak