Povijest sporta u Osijeku - veslanje i nogomet

Povijest sporta u Osijeku - veslanje i nogomet

povijest_sporta_nogomet_400

Nakon što smo u prvom djelu ove kolumne o povijesti sporta u Osijeku pisali o streljaštvu i gimnastici, na red su došli veslanje i nogomet.

 

 

 

VESLANJE

Smještaj na obali Drave utjecao je na razvoj drugih vodenih sportova, osim plivanja, pa se tako razvilo i veslanje. Veslanje krajem 19. stoljeća prelazi iz zabave u sport. U Osijeku je 15. lipnja 1892. godine osnovan prvi veslački klub pod imenom ''Osječko veslarski shod Drava''. Utemeljitelji su brodarski kapetani Bartošić i Bartovski. Plovni park sastojao se od 5 jednosjeda, dva dvojca, dva četverca i jednog kanua. Dravino spremište nalazilo se uz Ribarski trg u predjelu današnje Zimske luke. Prema povijesnim izvorima klub je djelovao do 1895. godine. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 45)

Veslački klub ''Neptun'' osnovan je 10. srpnja 1907. godine. U početku je posjedovao je dva čamca, a isticao se po tome što su njegovi članovi nosili odjeću koja se sastojala od klupske bijele kape s plavim štitnikom, tamnoplavog kaputa s veslačkim dugmetima, bijele majice s plavim obrubom, dugačkih bijelih hlača i veslačkih cipela s niskom petom. Prvu regatu Neptun je organizirao 1908. godine. Tri su veslača VK Neptun 1909. godine preveslala prugu Osijek – Tisla u dužini od 351 kilometra, a druga tri veslača iste su godine preveslala put od Osijeka do Maribora. U narednim godinama veslači Neptuna veslali su na velike ture: Osijek- Oršava i Osijek – Regensburg u Njemačkoj (prugu od 1 033 km preveslali su u samo 14 dana). Nekolicina Donjograđana, članova VK Neptun, kojima je bilo daleko ići u Gornji grad, potaknuli su 23. srpnja 1932. godine osnivanje donjogradskog Veslačkog kluba Gusar, koji već iduće godine mjenja naziv u VK Drava. Sredinom srpnja 1935. godine VK Neptun i Oblasni odbor Aerokluba Osijek priredili su veslačko natjecanje između VK Neptun i VK Drava te zrakoplovni miting na kojem su sudjelovali zrakoplovi iz Novoga Sada, Zagreba, Beograda, Sarajeva, Kragujevca, Petrovaradina i Borova. Godine 1941. veslački klubovi Drava i Neptun organiziraju međunarodno veslačko natjecanje i državno prvenstvo. U vrijeme Drugog svjetskog rata, sve do 1943., godine osječki veslački klubovi organiziraju regate na rijeci Dravi. Tako je 22. kolovoza 1942. godine u Osijeku održanu prvenstvo NDH u veslanju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata veslački sport u Osijeku gotovo se ugasio, te se više ne organiziraju regate i slična natjecanja. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 49)

Nakon završetka Drugog svjetskog rata članovi VK Neptun osnovali su veslačku sekciju Fiskulturnog društva Sloga. Gotovo istodobno FD Jedinstvo osnovalo je svoju veslačku sekciju u Donjem gradu u koju su se učlanili bivši veslači VK Drava. Prva poslijeratna veslačka regata organizirana je 26. svibnja 1946. godine. To je bilo prvenstvo grada Osijeka u veslanju u kojem su sudjelovale veslačke sekcije FD Sloga i FD Jedinstvo. Godine 1947. u Osijeku je održano prvenstvo Hrvatske u veslanju, a Osijek su na tom natjecanju predstavljali veslači FD Mladost koji su ostvarili značajne rezultate. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 127)

povijest_sporta_mirna-rajle
Mirna Rajle na Svjetskom prvenstvu 1995. godine

U novijoj povijesti veslanja valja izdvojiti uspjeh Ninoslava Saraga, veslača VK Iktus, koji je u reprezentacijskom četvercu s kormilarom 1991. godine nastupio u vrlo jakoj međunarodnoj regati u Dusiburgu. Saraga je osim nastupa u Duisburgu nastupao i na drugim međunarodnim regatama gdje je postigao značajne uspjehe. Silvio Ambruš 1991. godine u utrci samaca osvojio je treće mjesto u jakoj konkurenciji na međunarodnoj regati u čehoslovačkim Roudnicama. Ratne prilike utjecale su i na osječke veslače koji su sezonu 1991./92. trenirali u Zagrebu. Godine 1993. osječki su veslači sudjelovali na međunarodnim regatama u Münchenu i austrijskom Ottenheimu gdje su osvojili pet zlatnih, sedam srebrnih i pet brončanih medalja. Iste godine Osječani su postigli zapanjujući uspjeh na državnom prvenstvu u Zagrebu gdje su osvojili 15 medalja, a poseban uspjeh postigla je Mirna Rajle koja je osvojila pet zlatnih medalja. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 240)

NOGOMET

Nogomet je danas najpopularniji sport u Osijeku. U Osijeku se pojavio mnogo kasnije nego u drugim mjestima Hrvatske i Slavonije. Nogomet se počeo igrati početkom 20. stoljeća, a igrali su ga gimnazijalci i studenti, članovi nogometnih klubova iz Zagreba, Pešte i Pečuha koji su se za vrijeme praznika vraćali u grad. Igralo se neorganizirano i povremeno na igralištu koje se nalazilo na tzv. ''Eislaufplatzu'' nasuprot zgrade Glavne pošte. U želj da se nogomet igra organizirano pojavio se poticaj da bi se nogomet mogao igrati u okviru nogometne sekcije osječkih hrvatskih sokola. Zamisao je realizirana 1913. godine kada je gornjodravski Hrvatski sokol nabavio opremu i lopte te osnovao nogometnu sekciju. Utemeljitelji te sekcije bili su Ernest Schwarz i Tene Hrs. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 51)

poviejst_sporta_slavija
Momčad ŠK Slavija 1925. godine

Prvi osječki nogometni klub, imenom Športski đački klub Slavija, osnovan je 27. lipnja 1916. godine, uzevši ime tada slavne praške Slavije. Iste godine mađarski gimnazijalci osnivaju Sportski mađarski akademski klub (SMAK), koji je djelovao samo jednu godinu. Slavijaši koji nisu unovačeni koncem 1917. godine osnivaju Hrvatski građanski športski klub (HGŠK), popularno zvani Građanski. Nakon povratka iz vojske 1919. godine, nogometaši bivše Slavije obnovili su rad ŠK Slavija. Slavija i HGŠK bili su ljuti rivali, a za igranje utakmica koristili su zakupljeno zemljište u Tvrđi. Naglim porastom članstva i nogometaša pričuvna momčad HGŠK osnovala je u rujnu 1919. godine Radnički športski klub Sloga. Gotovo istodobno osječka židovska mladež utemeljila je Židovsko športsko i gombalačko društvo Makabi. Tako su u Osijeku tada djelovala četiri nogometna kluba koja su često odigravala prijateljske utakmice. Godine 1920. u Osijeku su odigrane prve prvenstvene utakmice. Prvi prvak prvenstva grada Osijeka je HGŠK. Osim prvenstvenih utakmica osječki klubovi su igrali brojne prijateljske utakmice većinom s pečuškim klubovima. Snažan udarac razvitku nogometa u Osijeku donijela je odluka Jugoslavenskog nogometnog saveza o zabrani igranja s pečuškim nogometnim klubovima, kao i odluka Ravnateljstva osječkih škola da se zabrani igranja nogometa osječkim učenicima. Godine 1921. osnovan je još jedan nogometni klub pod imenom ŠK Hajduk. Godinu dana poslije skupina nogometaša HGŠK-a osnovala je ŠK Amater. U Donjem gradu osnovano je ŠD Olimpija koje je s radom počelo 23. prosinca 1923. godine (52). Osim spomenutih klubova, u Osijeku su između dva rata postojali još NK Croatia, Olimpija, SD Amater, Elektra, SK Grafičar, Viktorija, Zora, Mursa, Konkordija, Frankopan, SSK Jug, Bumbar i više neregistriranih klubova. (Sršan, 1994: 125)

Nogomet je u kasnijim godinama u Osijeku dobio sve veći broj poklonika, pa se i poslije 30-tih godina osnivaju novi klubovi: Rapid, Gvožđar i NK Jugoslavija. Između dvaju ratova najzapaženije rezultate postizala je Slavija koja se natjecala u prvoj ligi. (Sršan, 1994: 125)

Za vrijeme Drugog svjetskog rata nogomet u Osijeku doživljava pad. U tom razdoblju, nogomet se igrao na oslobođenim područjima, a nakon 1945. godine dolazi do oživljavanja nogometa u Osijeku. Godine 1963. u Osijeku je osnovan Nogometni savez općine Osijek, kao rukovodeće tijelo za nogometne klubove općine Osijek s 32 registrirana kluba. Nogometni rezultati pokazuju uspjehe, a najviše se ističe NK Osijek. Taj se klub natječe u prvoj saveznoj ligi. Osnovan je 1945. godine, ali je spajanjem FD Udarnik i FD Jedinstvo jedno vrijeme djelovao kao SD Slavonija. Kasnijim spajanjem sa SD Bratstvo stvoreno je sportsko društvo koje je 1947. godine nazvano Proleter. (Sršan, 1994: 128) Proleter je 1948. godine sa zagrebačkom ekipom FD Milicionar igrao prvo kolo kvalifikacijskog natjecanja za ulazak u drugu ligu.

Nakon što su pobijedili zagrebačku momčad, nogometaši Proletra su za ulazak u Drugu saveznu ligu nakon borbe od 120 minuta pobijedili i momčad Podrinja iz Šapca rezultatom 8:6. Međutim, odlukom Izvršnog odbora FISAJ-a poništeni su produžeci od 2 puta po 15 minuta u završnom susretu između Proletera i Podrinja iz Šapca, pa je u Beogradu odigrana nova utakmica u kojoj su Osječani poraženi rezultatom 4:1. Zbog toga su nogometaši Proletera morali igrati s FD Napredak iz Kruševca. Nakon dvaju neodlučenih susreta, odigran je susret na neutralnom terenu u Sarajevu gdje su Osječani pobjedili rezultatom 1:0, a zatim su morali još igrati s varaždinskom momčadi FD Tekstilac. Nakon dviju pobjeda FD Proleter napokon je ušao u Drugu saveznu ligu. Izgradnja stadiona u Gradskom vrtu započela je 9. kolovoza 1949. godine i u njoj su sudjelovala sva osječka sportska društva i klubovi. Godine 1952. nogometaši Proletera postaju prvaci Hrvatske, a iduće sezone sudjeluju u Hrvatsko-slovenskoj ligi. U sezoni 1952./53. Proleter postaje prvakom Hrvatsko-slovenske lige te se plasirao u Prvu saveznu ligu, a najzaslužniji za to bio je nogometaš Franjo Rupnik koji je u odlučnoj utakmici protiv NK Borca iz Banja Luke zabio svih pet golova. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 144).

povijest_sporta_proleter-bsk
Utakmica NK Proleter - BSK 1955. godine

Od 1950. godine nogometni klub postaje samostalan i kao takav nastupa do 1962. godine, kada opet uzima svoje staro ime Slavonija. Godine 1967. dolazi do promjene imena te od tada pa sve do danas klub nosi ime NK Osijek. U Prvu saveznu ligu NK Osijek ulazi 1976. godine te se u njoj zadržava tri godine. Nakon jedne sezone u drugoj ligi NK Osijek opet ulazi u prvu ligu. U sezoni 1965./66. klub je bio četvrtfinalist kupa Jugoslavije te je nastupao na međunarodnoj sceni. (Sršan, 1994: 129) Prvotimac NK Osijek Branimir Iličin bio je 1971. godine uvršten u olimpijsku nogometnu reprezentaciju Jugoslavije. U sezoni 1985./86. NK Osijek imao je dva člana omladinske državne reprezentacije, Osječane Davora Šukera i Miroslava Žitnjaka: (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 144)

Godine 1992. počinje prvo nogometno prvenstvo Hrvatske. Zbog ratnih prilike NK Osijek sve je prvoligaške utakmice odigrao izvan Osijeka, a prvu utakmicu odigrali su protiv NK Zagreba u Đakovu. Na kraju sezone NK Osijek zauzeo je visoko treće mjesto. Sezona 1994./95. bila je iznimno uspješna za nogometaše Osijeka. Prvenstvo su završili na trećem mjestu i plasirali se, prvi puta, u Kup UEFA, a igrali su i u polufinalu Hrvatskoga kupa. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 246) Najveći je klupski uspjeh osvajanje Kupa Hrvatske 1999. godine protiv Cibalije na Maksimiru. U Kupu UEFA Osijek je nastupao pet puta, došavši 2000./01. do trećeg kola. U svojim europskim nastupima pobjeđivao je i slavne klubove: Anderlecht, Bröndby, Rapid iz Beča, Slaviju iz Praga, a vrijedi spomenuti i nastupe protiv londonskog West Hama i AEK-a iz Atene. Treba izdvojiti i nastup u Srednjeeuropskom kupu 1981/82 godine i 1:1 u Gradskom vrtu protiv AC Milana.

povijest_sporta_nkosijek2000
Momčad NK Osijek nakon pobjede nad praškom Slavijom 2000. godina

Među legende osječkog nogometa ubrajaju se Gustav Lechner-Lembika, koji je jedan od najpoznatijih osječkih sportaša, Franjo Glazer, koji je bio najbolji prijeratni državni vratar, Ernest Puba Dubac, Franjo Rupnik, koji je početkom 50-tih godina bio jedan od najboljih reprezentativaca, te Davor Šuker, koji se istaknuo u najranijoj dobi kada je bio najefikasniji igrač omladinske reprezentacije Jugoslavije, a na Svjetskom prvenstvu 1998. bio je i najbolji strijelac prvenstva. Davor Šuker također je najbolji strijelac u povijesti hrvatske reprezentacije, a tijekom karijere nastupao je za velike klubove poput Seville, Real Madrida i Arsenala. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 248)

 

Tekst: Dino Kričkić

  




Pratite SiB.hr bilo kad i bilo gdje! Posjetite naš mobilni portal m.sib.hr

Najave događaja

No events