Povijest sporta u Osijeku - streljaštvo i gimnastika

Povijest sporta u Osijeku - streljaštvo i gimnastika

poviejst_sporta_1_400

Sport je u životu građana Osijeka uvijek imao značajnu ulogu, od najranijih vremena pa sve do danas. Tragovi sporta mogu se naći već u rimskoj Mursi, a povijest sporta može se pratiti od 18. stoljeća.

Tragovi sporta mogu se naći već u rimskoj Mursi, a povijest sporta može se pratiti od 18. stoljeća. S obzirom na granično područje i posebne uvjete u kojima se Osijek nalazio krajem 18. stoljeća, ne čudi činjenica da je streljaštvo prvi sport koji ima značajniju ulogu u Osijeku. Za Osječane je sport imao domoljubni (posebice Hrvatski sokol) i natjecateljski karakter, ali najvažniji motiv bavljenja sportom bilo je očuvanje zdravlja i stjecanje kondicije. Tijekom 19. stoljeća u Osijeku se osim streljaštva razvijaju gimnastika, plivanje, biciklizam i veslanje. U 20. stoljeću pojavljuju se novi sportovi poput nogometa, rukometa, udičarstva i boksa. O važnosti sporta u Osijeku svjedoče brojna sportska društva i klubovi što je prikazano u daljnjem tekstu.

O sportskoj povijesti rimske Murse govori podatak o postojanju stadiona na kojem su se održavala natjecanja u pet osnovnih disciplina, u pentatlonu: bijeg, skok, hrvanje, bacanje diska i koplja. Postojanje ovog stadiona ipak je još uvijek samo pretpostavka jer se položaj stadiona ne može odrediti. Može se pretpostaviti da je uz stadion postojao i hipodrom (trkalište za konjske utrke). Nakon propasti Zapadnoga Rimskoga Carstva i dolaskom Avara i Hrvata na ove prostore nestaju svi pisani materijali koji bi ukazivali na bilo kakvu sportsku aktivnost na prostoru srednjovjekovnog grada Osijeka. Razvoj suvremenih oblika tjelesnoga vježbanja, gimnastike i sporta uopće, odvijao se u gradu Osijeku sporo i uz dosta poteškoća. Osnovni razlog nalazio se u političkoj ovisnosti u kojoj se nalazila Hrvatska unutar Habsburške Monarhije. S obzirom na geografski položaj Osijeka i na ulogu koju je imala Slavonija prema Osmanskom Carstvu, velika pozornost posvećivala se tjelesnom odgoju zbog povećanja fizičkih sposobnosti stanovnika.

STRELJAŠTVO

S obzirom na granično područje i posebne uvjete kojima su bili izloženi ovi krajevi posebna pozornost posvećivala se streljaštvu, koje se krajem 18. stoljeća u Osijeku počelo organizirati u obliku društvene organizacije. Krajem 18. stoljeća Tvrđa gubi svoju vojnu važnost u obrani od Osmanlija, ali se u Osijeku i dalje osjeća snažan vojnički duh. Poluvojne prilike u Osijeku nametale su potrebu vježbi gađanja. Najpogodnije mjesto za gađanje, gdje se moglo okupljati građanstvo, bila je velika otvorena streljana u Gradskom vrtu u Novom gradu. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 26) Građansko streljačko društvo u Osijeku  utemeljeno je 1784. godine. Osnivačima se smatraju prvi članovi Paul Fősmayer i Johann Koschier. Prve članove činili su imućnije građanstvo i više činovništvo. Godine 1897. u Osijeku je osnovano novo streljačko društvo pod nazivom Hrvatsko građansko streljačko društvo Zrinski i Frankopan. U društvo su se učlanjivali obrtnici, trgovci i niži građanski sloj. Članovi društva okupljali su se u prostoriji koja se koristila za streljanu u zgradi donjogradskoga Casina   radi zabave i vježbi u gađanju. Članovi Hrvatskoga građanskoga društva Zrinski i Frankopan bili su nazočni na svim značajnijim natjecanjima u Gradskome vrtu, a organizirali su 1931. godine Prvo ''kraljevsko'' gađanje. Tijekom 1913. godine na osječkoj streljani uvedeno je gađanje na pomičnoga zeca i gađanje na glinene golubove. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 27) Početkom Prvoga svjetskoga rata u Građansko streljačko društvo u Osijeku učlanjeno je samo pet članova, a tijekom rata društvo prestaje djelovati. Streljana u Gradskome vrtu rabljena je kao staja za konje i skladište za vojsku. Društvo s ponovnim djelovanjem počinje nakon rata, 1919. godine. Uoči proslave 140. obljetnice djelovanja Građanskoga streljačkoga društva u Osijeku Društvo je 21. srpnja 1924. godine promijenilo ime u Građansko streljačko društvo Kralj Aleksandar. Izbijanjem Drugoga svjetskog rata Društvo ne prestaje s djelovanjem, ali za vrijeme NDH mjenja ime u Građansko streljačko društvo Petar Svačić. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 31) 


Početkom 1946. godine  Streljačko društvo iz Osijeka djeluje kao sekcija za streljaštvo pri FD Jedinstvo, a Društvo broji oko sto članova. Streljaštvo se nastojalo omasoviti te se zbog toga 1948. godine osniva streljačko društvo na teritorijalnoj osnovi. (Sršan, 1994: 97) Godine 1952. Osječanin Antun Jelić uvršten je u državnu streljačku reprezentaciju koja je sudjelovala na Svjetskom streljačkom prvenstvu u Oslu te je u konkurenciji za naslov ''svjetskog majstora strijelca'' osvojio zlatnu medalju. Iste godine Jelić je u disciplini precizni pištolj nastupio na Olimpijskim igrama u Helsinkiju. Jelić je prvi osječki i slavonski sportaš koji je nastupio na Olimpijskim igrama. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 99)

poviejst_sporta_1
Prvenstvo Europe na streljani Pampas 1985. godine


Godine 1956. održano je prvo Prvenstvo Hrvatske u gađanju zračnom puškom na kojem je osječka momčad od šest strijelaca osvojila prvo mjesto. Početkom 1979. godine osnovano je novo Streljačko društvo ''Osijek 1784''. Streljački savez Općine Osijek 1984. godine proslavio je jubilej 200. godišnjice svoga postojanja. Povodom toga u Osijeku su izgrađeni novi streljački objekti na Pampasu i održano Europsko streljačko prvenstvo 1985. godine (EPSO '85). Tom je prilikom Osijek bio domaćin 20. prvenstva Europe u gađanju malokalibarskim oružjem. Ovo prvenstvo ostalo je zapamćeno kao najbolje organizirano prvenstvo starog kontinenta, kao i po mnogobrojnim rekordima. (Sršan, 1994: 98)
90-tih godina svojim uspjesima istaknula se Mirela Skoko koja je 1992. godine sudjelovala na Olimpijskim igrama u Barceloni gdje je osvojila 4. mjesto u gađanju sportskim pištoljem. Osim uspjeha na Olimpijskim igrama Mirela Skoko osvojila je brojna odličja na međunarodnim i državnim natjecanjima. Osim nje, legendama osječkog streljaštva smatraju se i Jasna Šekarić i Slavko Bučanović. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 233)

GIMNASTIKA

Gimnastika je u Osijeku i Hrvatskoj bila prisutna vrlo rano, ali ne kao organizirano društvo. Takav oblik tjelovježbe provodili su njemački i austrijski časnici koji su boravili u osječkoj Tvrđi. Pervo društvo Gombalacah osnovano je 19. kolovoza 1865. godine u gostionici Danč . To je društvo, uz streljačka društva u Osijeku i Zagrebu, najstarije društvo u Hrvatskoj. (Povijest sporta grada Osijeka, 1998: 31) Društvo je steklo popularnost jer je iste godine održalo veliku gimnastičku svečanost. Od grada Osijeka dobilo je vježbalište, nabavilo gimnastičke sprave i počelo priređivati gimnastičke priredbe. Imalo je oko 200 članova. Osim tjelovježbe, Društvo je osposobljavalo svoje članove i za vatrogasnu službu. Budući da su vatrogasne potrebe sve više dolazile u prvi plan, 1872. godine u Gornjem gradu osnovano je Dobrovoljno gombalačko (gimnastičko) i vatrogasno društvo. Gombalačko društvo gimnasticiralo je po sustavu njemačkog turnerstva, ali od 1876. godine sve se više širi sokolski pokret koji je više odgovarao slavenskom nacionalnom duhu.

''Hrvatski sokol'' osnovan je 1896. godine u osječkom Gornjem gradu po uzoru na česško sokolstvo. Osnovni cilj novoga društva bio je tjelovježba. Dvorana za vježbe nalazila se u novoj pučkoj školi . Uz odjel za gombanje osnovan je i ženski odjel, đački tečaj te odjel za mačevanje. Do 1902. godine u društvu je vježbalo 2852 gimnastičara i mačevatelja. Do sloma Austro-Ugarske, osječki je ''Hrvatski sokol'' izrastao u drugo po snazi gimnastičko društvo u Hrvatskoj, ponajviše zahvaljujući poznatim sportskim entuzijastima i radnicima Ljudevitu Sorliniju i Ivanu Krsti Dončević. Sorlini  je kao vođa osječkog Sokola i kao odličan gimnastičar popularizirao gimnastiku, uveo gimnastičke sprave u školske dvorane, te JE zaslužan za širenje brojnih sportova. (Sršan, 1994: 105)

poviejst_sporta_3
Aleksej Demjanov na karikama na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine

Za vrijeme Prvoga svjetskog rata sva sokolska društva su raspuštena. Poslije 1918. godine hrvatska sokolska društva obnavljaju svoj rad, ali su ukinuta već 1919. godine kada se osniva opće sokolstvo u tadašnjoj državi u sklopu Jugoslavenskog sokolskog saveza. Ipak, 1921. godine dolazi do rascjepa saveza i obnavlja se rad pojedinih društava. U Osijeku je taj rascjep proveden tek 1924. godine kada su opet osnovani Hrvatski sokoli u Gornjem i Donjem gradu. Godine 1929. novosnovano Sokolsko društvo počinje s gradnjom vlastitog doma, a to je današnja zgrada Sokola. Godine 1939. razvijeni gimnastički sport u Osijeku počinje slabjeti, da bi se ugasio 1941. godine nakon okupacije Jugoslavije.

Nakon oslobođenja  zemlje 1945. godine, sport je ponovno zaživio. Gimnastičko društvo ''Osijek'' osnovano je 21. srpnja 1948. godine. Od toga vremena gimnastičko društvo Osijek postaje nositelj gimnastike, ne samo u Osijeku nego i u Slavoniji i Baranji. Prvi značajan rezultat postignut je na prvenstvu u Beogradu 1952. godine kada je omladinska ekipa Osijeka osvojila drugo mjesto, a Dragica Koričeć osvaja prvo mjesto. Važno je spomenuti i 1957. godinu kada je u Osijeku održano prvenstvo na spravama na kojem je Miroslav Cerar postao prvakom Jugoslavije. Od osječkih gimnastičara u ovom razdoblju treba spomenuti Dragicu Koričec, članicu državne reprezentacije koja se natjecala na svjetskom prvenstvu u Rimu, zatim Alozja Petrovića, najuspješnijeg natjecatelja uopće koji je nastupao na trima svjetskim prvenstvima, dvijema olimpijadama i dvama europskim prvenstvima te dvaput na Mediteranskim igrama. Najveći uspjeh postigao je na europskom prvenstvu u Luxemburgu kada je u ukupnom poretku osvojio 13. mjesto. (Sršan, 1994: 109)


Dino Kričkić

 




Pratite SiB.hr bilo kad i bilo gdje! Posjetite naš mobilni portal m.sib.hr

Najave događaja

Utorak

Srijeda

Četvrtak