Osječki perivoji 3. dio - Razglednica Osijeka nekada i sada

Osječki perivoji 3. dio - Razglednica Osijeka nekada i sada

Posljednji dio ove kolumne donosi priču o perivojima koje još nismo spomenuli i transformacijama koje su doživjeli tijekom vremena.

U sklopu perivoja koji su nazive dobili prema imenima hrvatskih velikana nalaze se i perivoj kneza Branimira te perivoj kralja Držislava. Na mjestu današnjeg Perivoja kralja Držislava u prošlosti se nalazio ni manje ni više nego sam „Olimp". Bio je to uvriježeni naziv za uzvisinu koja je nastala na ruševinama utvrđenja starog grada Osijeka. Na tom su se mjestu uglavnom okupljali osječki učenici koji su taj prostor koristili za svoje svakodnevne aktivnosti, igru i rekreaciju.

Tijekom vremena taj je dio zasipavan te nastaje perivoj 1957. godine koji se tada nazivao Park Moše Pijade, projektiran od strane dipl. ing. Silvane Seissel. Prvotna namjena bila je isključivo za društvene aktivnosti, a kao novo i zanimljivo arhitektonsko ostvarenje ovaj je perivoj predstavljao jedan od najatraktivnijih dijelova novoga Osijeka. Ono što posebno karakterizira ovaj dekorativni perivoj geometrijskog tlocrta glazbena je školjka namijenjena koncertima, ružičnjak na zapadnoj strani te secesijski spomenik palim domobranima 78. Šokčevićeve pukovnije.

Na njegovu se zapadnu stranu naslanja Perivoj kneza Branimira, najmanji perivoj u sklopu perivoja hrvatskih velikana. Ovo je perivoj bogat lijepim travnjacima, visokom vegetacijom, bez cvjetnih nasada, ali s mnogo ukrasnog grmlja. U potrazi za igrom i odmorom, česti gosti ovog perivoja su djeca, ali i odrasli.

Perivoj Zrinjevac smješten je između ulica Ivana Gundulića sa sjevera, Andrije Kačića Miošića sa istoka, Reisnerove ulice s juga i ulice J. Andrića sa zapada. Sve do 1914. kada perivoj nastaje, na tom prostoru bilo je gradsko Vašarište, odnosno mjesto za sajam. Još 1913. donosi se odluka da će se Vašarište preimenovati u Trg bana Nikole Šubića Zrinskog, odnosno skraćeno Zrinjevac, kako se naziva i danas. Bio je to perivoj prepun gustog drveća zbog čega niže biljke i cvijeće nisu uspjevali zbog nedostatka sunčeve svjetlosti. Godine 1956. perivoj je rekonstruiran, neki su drvoredi porušeni, postavljena su dječja igrališta i odmorište za starije te je zbog toga postao puno privlačniji svim dobnim skupinama. Godine 1974. stanje se opet promijenilo i to na štetu samog Zrinjevca. Počela je gradnja sportske dvorane „Zrinjevac" na njegovom istočnom dijelu. Gradnja dvorane potpuno je zanemarila postojeće stanje perivoja, smještena je vrlo bezobzirno i narušila je njegovu cjelinu, a uništenju biljaka dodatno su pridonijeli i građevinski radovi tih godina. Danas ovaj perivoj građani shvaćaju više kao prolaz te nije prihvaćen kao mjesto za boravak i odmor.

Žitni trg naziv je za današnji Trg Ljudevita Gaja. Kao i Zrinjevac i ovaj je trg bio vašarišno mjesto gdje se prodavala stoka i poljoprivredni proizvodi. Kako je u kišnim danima ovaj dio grada bio prilično nedostupan zbog loših cesta i prilaza, građani su tražili da se uredi, a vašarište prebaci na drugu lokaciju. Godine 1890. utemeljen je perivoj na dijelu vašarišta, a planiralo se da se tu sagradi zgrada kazališta, Hrvatski dom i Svetište Srcu Isusovom. Zbog političkih previranja s kraja 20-ih godina dvadesetog stoljeća stanje se u Hrvatskoj i u Osijeku znatno pogoršalo, zbog čega ti planovi nisu dovršeni. Perivoj je danas cestom podijeljen na dva dijela i većinom služi studentima kao mjesto odmora za ljetnih vrućina. Isto kao i na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, na tom se mjestu nalazi tržnica.

Donji grad krase dva perivoja. Jedan je Perivoj kraljice Katarine Kotromanić – Kosača koji je utemeljen još 1869. godine kao dio Gradske bolnice, a kojega su mogli koristiti njezini korisnici kako bi si šetnjom skratili duge dane u ustanovi. Nakon II. svjetskog rata, ograda koja je okruživala perivoj i bolnicu je srušena te je sagrađeno dječje igralište i odmaralište s klupama. Drugi, ali ne i manje značajan perivoj je onaj na Trgu bana Jelačića koji čini krajnji jugoistočni dio kompleksa Perivoja hrvatskih velikana. Sam perivoj je vrlo značajan za život stanovnika Donjeg grada što možemo zaključiti iz uvijek popunjenih klupica za odmor.

Na početku 21. stoljeća Osijek je veliki grad, s gustim prometom i visokom stopom naseljenosti što pridonosi sve većem zagađenju i buci, ali i dalje posvećuje veliku pažnju očuvanju zelenih površina. Još 1978., 1980. i 1982. godine Osijek je dobio „Zelenu vrpcu" kao priznanje zelenog grada zbog brojnih povijesnih parkova i drvoreda u samom njegovom središtu, a 1983. godine je bio nagrađen Zlatnom plaketom kao najuređeniji grad u tadašnjoj državi. Točnije, Osijek posjeduje oko 343 000 m2 uređenih gradskih površina i oko 70 km uličnih drvoreda.

Njegovi perivoji postali su oaze mira u koje se njegovi građani redovito vraćaju. Potrebno je povećati svijest o njihovoj važnosti i očuvanju, jer dok prolazimo gradom, šećemo njegovim parkovima često nismo svjesni njegovih ljepota i prošlosti koju skriva. Trebamo pustiti da nam ispričaju svoju priču i sačuvati ih za buduće naraštaje.

Ne znam hoćemo li moći sačuvati vrtove, hoće li slikovite staze preživjeti u svijetu koji pomamno raste, ali ako čovjek izgubi vrtove i putove, izgubit će se i sam.
Robert Oppenheimer

IZVORI:

LITERATURA

1. Gucunski, Dragica, 2002. Osječki perivoji i drvoredi, Državni arhiv, Osijek.
2. Gucunski, Dragica, 1996. Osječki perivoji i drvoredi, u: Od Turskog do suvremenog Osijeka, Osijek, str. 579.-580.
3. Gucunski, Dragica, 1981. Zaštita čovjekova okoliša u Osijeku i njegov odraz na budućnost grada i regije, u: Osijek kao polarizacijsko žarište, JAZU i Centar za znanstveni rad Osijek, Osijek, str. 553.-559.
4. Jukić, Tihomir, 1996. Perivoj kralja Tomislava u Osijeku, u: Prostor, vol. 4., br. 1(11), str. 61.-78.
5. Jurković, Sonja, 2004. Park ostvarenje sna. Teorija vrtne umjetnosti, Naklada Jurčić d.o.o., Zagreb.
6. Kiš, Dragutin, 1998. Hrvatski perivoji i vrtovi, Prometej, Algoritam, Zagreb
7. Osijek i okolica, 1998. nakladnik „Osječka riječ" Osijek – „Riječ" d.o.o. Vinkovci, Osijek.
8. Plevnik, Božo, 1987. Stari Osijek,. Radničko sveučilište „Božidar Maslarić" Osijek.
9. Sršan, Stjepan, 2001. Ulice i trgovi grada Osijeka, Državni arhiv u Osijeku, Osijek
10. Šćitaroci, Bojana, Šćitaroci, Mladen, 1998. Dvorci i perivoji u Slavoniji. Od Zagreba do Iloka, Šćitaroci d.o.o., Zagreb.
11. Šćitaroci, Obad Mladen, 1992. Hrvatska parkovna baština. Zaštita i obnova, Školska knjiga, Zagreb.
12. Šmit, Krunoslav, 1997. Vrtna i parkovna arhitektura Osijeka na povijesnim kartama, u: Prostor, vol. 5., br. 1(13), str. 97.-120.
13. Živaković – Kerže, Zlata, 2001. Svaštice iz staroga Osijeka, Grafika, Osijek.
14. Živaković – Kerže, Zlata, 1996. Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stoljeća (1868.-1918.), Društvo za hrvatsku povjesnicu, Osijek.

INTERNET:

1. http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?t=235761&page=23

AUTORICE: Ivona Blatančić i Ana Mikolaš




Pratite SiB.hr bilo kad i bilo gdje! Posjetite naš mobilni portal m.sib.hr