Migrena: Španjolska karavana

Migrena: Španjolska karavana

Tata, hoćemo li ići molim te?! – molio je albino dječak R i vukao za nogav svog oca, strogog i vojnički odgojenog profesora tjelesnog gospodina T.

Hoćemo li ići vidjeti španjolsku karavanu i sve te životinje koje imaju, te zabavljače i umjetnike? Molim te! – bio je uporan mali R i slamao svog krutog oca.

Ne znam! Ako napraviš deset sklekova i čučnjeva u jednoj minuti vodim te. Tada ćeš dokazati da postaješ pravo muško! – odgovorio je hladnim glasom gospodin T kojemu je bilo strašno važno da mu sin nastavi njegovim stopama. To je bilo gotovo nemoguće, jer mali R je bio sitni, gotovo neuhranjeni dječak od devet godina koji je jedva žlicu za juhu držao, a kamoli da bi bio neka atleta.

Naravno oče! Ove sekunde! – odgovorio je R i počeo sa izvođenjem. Pokazao je ogromnu želju i volju te je dao 200% svojih mogućnosti i učinio je traženo. Slomljen od tolikog napora pogledao je oca krupnim crnim očima očekujući pohvalu za učinjeno i ono što je važnije, potvrdu da navečer idu gledati španjolsku karavanu. Gospodin T je bio čovjek od riječi. Nikada u životu on svoje obećanje nije prekršio.

U 18:47 budi spreman! 13 minuta nam treba do mjesta prolaska karavane. Vraćamo se kući u 21:00 ravno i bez daljnjih rasprava! – nastavio je strogim tonom gospodin T kojem se na licu ipak nazirao mali smiješak jer nakon sinova performansa pomislio da ipak ima nade za njega. Nakon što se i sam spremio dočekao je sina u dogovoreno vrijeme i svojim starim fordom odvezao se na Europsku aveniju gdje je jedva našao parking. Bila je nesnosna gužva. Doslovno čovjek na čovjeku kao da se događa nešto prevažno, kao da je Kennedy oživio i maše oduševljenoj masi iz svog ružičastog Cadillaca. Čvrsto držeći sina za ruku probijao se kroz masu i nekako se i dočepao prvog reda. U tom trenutku su prolazili žongleri i krotitelji životinja, padale su konfete i punile tramvajske tračnice. Bilo je stvarno lijepo. Mali albino dječak R se istrgnuo tati iz ruku i potrčao prema karavani. U tolikoj gužvi bilo ga je nemoguće pronaći, a gospodin T je lagano dobivao slom živaca.

Pa gdje li je! R! R! – urlao je iz sveg glasa. Bilo je kasno. Mali R je ušao u jedan od vagona gdje su ga španjolski karavanci uzeli i namijenili mu ulogu pingvina. Kasnije se tek saznalo da su oni međunarodna krimi skupina koja otima albino dječake. Gospodin T bio je očajan. Zadnje što se sjeća bili su stihovi Morrisona Carry me Caravan take me away, Take me to Portugal, take me to Spain. Gospodin T sada leži u bijeloj bolničkoj sobi i mrzi crnce.

Piše: Marin Seleš/Migrena




Pratite SiB.hr bilo kad i bilo gdje! Posjetite naš mobilni portal m.sib.hr

Najave događaja

Nedjelja

Ponedjeljak

Utorak