Pomoć oko zadaće

Pomoć oko zadaće

migrena

-Molim Vas jedan bijeli kruh! – ljubazno je upitao mali Damir kada je ulazio u lokalnu trgovinicu u svom kvartu. Ona je poprilično skupa, radi svaki dan do 9 sati, čak i nedjeljom.Mali Damir još nije znao ni brojati kako treba, ali bio je toliko drag da ga ni jedan trgovac ni u ludilo ne bi prevario. Svaki dan je tamo dolazio i znali su ga svi.

- A kada ćeš ti Damire u školu? – svaki dan su ga upitivale tete koje rade u trgovini, a on bi svaki put rekao u jesen. Svima je to bilo simpatično jer svaki put bi odgovor bio isti, bila to u tom trenutku jesen, proljeće, ljeto ili zima. Kako to stvari idu kod privatnika, nijedan prodavač ili prodavačica se ne zadrže dugo i dolaze novi koji bivaju jednako tako oduševljeni malim Damirom. Nikome nije bilo ni najmanje čudno što mali Damir sam dolazi u trgovinu, gotovo u isto vrijeme, nikada s roditeljima. To je kod nas normalno, nismo u Americi da moramo svoju djecu motriti preko GPS-a. Jednom je mali Damir ušao trgovinu i taj dan je počela raditi nova, mlada djelatnica Anita. On joj se kao i svima prethodnima svidio te su sprijateljili iste sekunde. Već drugi dan mali Damir je ušao u trgovinu sa suzama u očima. Anita se jako uznemirila i pitala ga u čemu je problem?

- Sutra imam test iz prirode i nisam ništa naučio, nema mi mame i tate kod kuće i bojim se da ću dobiti jedan! To će mi biti prva jedinica ikada na svijetu! – očajan je bio mali Damir, prilično uvjerljiv i napokon đak ako niste primijetili. Anita mu je, pomalo nesigurno zbog reakcije okoline, ponudila pomoć i rekla da dođe po nju u 3, do kada je njeno radno vrijeme te da će mu ona rado pomoći.

- Ajde vi teta Anita dođite sami! Ovo je moja adresa. – pružio joj je papirić sa adresom koja je bila ispisana velikim tiskanim slovima nalik na ona iz početnice. Sa zadovoljstvom je napustio trgovinu i otišao kući gdje je sjedio i čekao Anitu. Anita je i došla točno tada kada je i rekla da će doći. Ušla je u stan i primijetila da je on prekrasno uređen te je pretpostavila da su Damirovi roditelji imućni ljudi, koji eto, nemaju vremena za svoje dijete. On ju je ubio. Damir naime uopće nije bio mali Damir. Bio je patuljak dječačkog lica, masovni ubojica kojeg mislim i Interpol traži. Kako ju je samo navukao. Jadna nije ni znala što ju čeka.

- Dobar dan! Molim Vas jedan bijeli kruh! – ušao je veseli mali Damir u lokalnu trgovinicu i pozdravio novu, mladu radnicu. Ona mu je sa smiješkom uzvratila i dala kruh. 

Čitajte više u rubrici "Ja, ja, ja i migrena"


Piše: Marin Seleš




Pratite SiB.hr bilo kad i bilo gdje! Posjetite naš mobilni portal m.sib.hr

Najave događaja

Četvrtak

Petak

Subota