Samo jedan dan...

Samo jedan dan...

- Dobar dan! Pogledajte moj novi šešir! Dobar dan, vidite ga? Jako je lijep, to je moj novi šešir! – radosno je kliktao Dominik nakon što je izašao iz trgovine šešira. Bio je oduševljen.

S obzirom da je to prva stvar koji si je kupio nakon nekoliko mjeseci, bilo je donekle i razumljivo njegovo veselje. Kao službenik na šalteru socijalnog, nije imao previše prilike izlaziti i pokazivati svoj šešir, nije u biti imao priliku pokazivati ništa, jer za šalterom ti se vidi samo lice i rukav te je malo i besmisleno očekivati da ćeš nekog impresionirati odjevnim predmetom. Svi šalterski službenici zapravo imaju cijelo vrijeme jednu te istu odjeću, samo su si pripremili nekoliko varijanti rukava koje uz pomoć čička lijepe na svoj odjevni predmet koji nose svaki dan. Dominik ima dva pulovera i majicu od Spidermana koju ima još od srednje škole.

- Dobar dan! Sviđa li Vam se? Gospođo, divan je, je li tako? Stvarno, moj novi šešir! Dječače kako ti se čini, je li dobar? – poprilično je uporan bio u svom htjenju da mu neko komplimentira šešir. Takvi su svi šalterski službenici. Jednostavno im je tako zapisano u genima još od vremena kada su svi bili ljame, prije nego su evoluirali. Dominik nije bio ništa posebno drugačiji. Pa uostalom, njegov najbolji prijatelj Kristijan je isto šalterski službenik koji je isti Dominik, a i žive zajedno.

- Dobar dan! Oprostite, sviđa li Vam se moj šešir? – sada već manje entuzijastičnim glasom, ali ipak sa još uvijek nekom dozom optimizma, Dominik je nastavio ispitivati prolaznike. Razni profili ljudi motaju se u centru svaki dan za vrijeme pauze između pola jedanaest i jedanaest. Nisu svi ljudi, to se dobro zna, neki su još uvijek ljame, ali Bože, 21. stoljeće je i naučili smo prihvaćati razlike.

- Dobar dan! Sviđa li Vam se moj šešir, novi je? – pokušao je dobiti odgovor od namrgođenog starca koji je očito žurio na tramvaj da se besplatno voza i grije, jer takvi smo, samo neka je besplatno pa nas mogu i u krug vozati.

- Ma boli me dupe! – drsko je odgovorio namrgođeni starac.

- E, pa dajte stanite, sada ćemo to srediti! – uzviknuo je Dominik i privukao pažnju starca.

- Molim vas prislonite svoju stražnjicu na moj šešir i bol će nestati! – nudio je starcu besplatnu uslugu i ozdravljenje. Starac iako pomalo u nevjerici, nesiguran što je pravilno za učiniti, prisloni svoju stražnjicu ka Dominikovom dupetu i bol mu iste sekunde nestane. Nakon što je upoznao moć svog novog šešira, Dominik je dao otkaz za šalterom i sada svaki dan u centru između pola jedanaest i jedanaest liječi ljude koje boli dupe.

Piše: Marin Seleš

   




Pratite SiB.hr bilo kad i bilo gdje! Posjetite naš mobilni portal m.sib.hr

Najave događaja