Zajednica Čenakolo je kršćansko udruženje koje prihvaća izgubljene mlade ljude, nezadovoljne, zbunjene, očajne, one koji žele pronaći sami sebe,  pronaći radost i smisao života.

Zajednicu  je  1983. godine osnovala  časna sestra Elvira Petroci u Italiji, a danas postoji gotovo 3.000 članova u 60-ak kuća diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj njih 8.

Ivan Filipović danas svoju priču priča kada god ima priliku.  Jer, priča je to koju vrijedi čuti i iz nje učiti. Danas je koordinator zajednica Čenakolo, svećenik je koji pomaže ostalima. No, početak je njegove priče daleko od toga.

Deset je godina bio ovisnik o heroinu, doživio je puno teških trenutaka, a onda je uz pomoć zajednice – pobijedio. I ne samo to, Zajednica mu je postala životni poziv i u njoj je ostao raditi. Poslije je osjetio i svećenički poziv, školovao se i Zajednica je sada, kako kaže, njegov život.

-Vjerujem da uz to iskustvo koje sam imao mogu dobro shvaćati probleme ljudi koji dolaze tražiti pomoć, jer svojim iskustvom uz pomoć svih koji su u zajednici mogu takvim ljudima pomoći, rekao je don Ivan Filipović, koordinator zajednice Čenakolo

Sadržaj se nastavlja...

Među onima što su zatražili pomoć bio je i Mirza iz Bosne i Hercegovine. Još je kao dijete zagazio u drogu, a sa 17 je bio veliki ovisnik koji se više nije mogao sam nositi s onim što mu je droga donijela. Rekao je roditeljima. Premda mu je u prvom trenutku bila odbojna pomisao da pristupi katoličkoj Zajednici, ipak je kao jedan od prvih muslimana ušao u Zajednicu. Bio je među najmlađima u Zajednici i ostali su ga članovi prihvatili, kaže, kao dijete i pomogli mu da shvati što si radi od života

Stvarno sam učio živjeti, naučio sam moliti i tu molitvu pretvoriti u djela. Naučio sam se smijati, opraštati, govoriti istinu, dizati se kad je teško, i ići iznad svih poteškoća, kaže Mirza

Bojao se da će ga obitelj odbaciti, ali nije, nego su i roditelji uključeni u rad zajednice. Zajedno je s njima, kaže Mirza, postao nova osoba, koja čvrsto stoji na nogama i ima osmjeh na licu, a istovremeno osjeća da je prihvaćen i cijenjen. No, za bivše je ovisnike do toga težak put.

Dok je nekada Zajednica primala najviše ovisnike o drogama, u novije vrijeme dolaze i mladi s drugim problemima, kao što su beznađe, besmisao, depresija, tjeskoba, strahovi, usamljenost, ovisnost o kockanju. Članovi zajednice svima poručuju – nemojte ići našim putem, a onima koji već na njemu jesu pokazuju da nade ima

Čuvajte se, mi smo pogriješili, jako pogriješili, posljedice su velike, i nije lako ih ispravljati, ni nama ni našim obiteljima, čuvajte se tih stvari i nemojte ići našim putem, zaključio je don Filipović.

{youtube}e7aevGMqdmI{/youtube}

TEKST: STV i SiB.hr