U jeku Domovinskog rata među brojnim Hrvatima koji su iz Vojvodine od etničkog čišćenja pobjegli u Hrvatsku bio i Josip Šorgić.

On se doselio u Osijek gdje i danas živi, a sjećanje na svoje rodno selo koje je morao napustiti čuva u jednoj sobi u svojem novom domu koju je pretvorio u pravi mali muzej.

Ulazak u ovu prostoriju u kući Josipa Šorgića je kao putovanje kroz prostor i vrijeme; djelić je tu sačuvan seljačkog života kakav je bio prije sto i pedeset godina. Starinski namještaj, ukrase i predmete skuplja već godinama, no veliku većinu dobio je kao – miraz od pokojne supruge.

Sadržaj se nastavlja...

U Osijek je Josip došao 1993.-e iz Kukujevaca u Srijemu, gdje je i svjedočio zločinima protiv Hrvata o kojima je pisao i u svojoj knjizi Kukujevci – Ugašena ognjišta. Puno starinskih predmeta je uspio spasiti, no još više nije.

Josipu najdraži starinski predmet koji je sačuvao je prelja od pokojne supruge, jer , kaže, kad ju pogleda još uvijek vidi svoju ženu za njom. Draga mu je i sjedalica za dvoje - kanabe koji je dobio na dar od starog prijatelja.

Puno je još predmeta gospodin Josip tijekom godina prikupio, no većina njih ne stane u malu sobicu koju je odlučio pretvoriti u mini muzej. I dalje svugdje gdje ide gleda može li pronaći nešto čime bi upotpunio zbirku, a tako će nastaviti, kaže, dok god bude mogao.

Tekst i video: STV