Brojne generacije Osječana poznaju jednu od legendi Osijeka, Acu. Osoba je to koja svakodnevno dugi niz godina uveseljava sve svojim kokicama cijele godine, kukuruzima ljeti i kestenima zimi. Priču o njemu na svom Facebook profilu napisao je Davor Brmež, a mi ju prenosimo u cijelosti vama.

"Prije nekih 18 godina pročitao sam Alkemičara, Paola Coelha. Iako knjiga govori o dječaku Santiagu i njegovom traženju osobne legende, o tome kako treba slijediti svoju sudbinu i sl. meni se u pamćenje urezala priča o prodavaču kokica (Kokičar - kako bi rekao moj Nikola). Taj je Kokičar bio vrijedan i cjenjen čovjek koji je uživao u svom poslu i veselio se svakom novom radnom danu. Pa iako ispada da on nije slijedio svoj san, svoju sudbinu i sl. za mene je bio najznačajniji lik u toj knjizi. Smiješno, pomislit će netko. No taj je Kokičar meni personifikacija za sve (nas) "obične" ljude koji nam svojim poslom uljepšavaju svakodnevicu. Pogotovo ako vole taj svoj posao.

I tako prolazeći jučer bicom pored Acinog kioska, moj Niki i ja zastanemo opčinjeni prizorom. Uredni se red protezao nekih 10-tak metara od njegovog kioska. Skroz do ruba ceste. Čak je malo zavijao u Kapucinsku. Bio je to red za kestenje. Nije ni čudo, pomislim, kad tako dobro miriši. U sekundi te vrati u bezbrižno djetinjstvo.

Bila je tu mlada mama koja je svom cca 3-godišnjaku tek objašnjavala što je to kestenje i zašto ga se isplati čekati. Iza njih malo nervozniji stariji gospodin koji se čudio gužvi i redu jer je jedva uhvatio malo vremena između Dnevnika i RTL Direkta da prošeta i kupi kestenje. Malo odmaknut od njega stajao je zagrljen mladi par koji kao da nije ni vidio ostatak reda od buljenja jedno u drugo onim bezbrižnim smješkom i caklenim očima. Ja stadoh iza tete koja je trljala ruke, pričala mi kako je promrzla u šetnji i jedva čeka svoju vrećicu od pola litre vrućeg kestenja da ju malo ugrije. I na kraju Niki i ja, sretni zbog zajedničke vožnje i cuge u Kompi gdje mi je pričao kako je debitirao na TV govoreći o životinjama u ZOO-u i tako. Usput sam malo fotkao, čisto da se nađe ako mi na um padne kakav post. Naime, ne volim tekst bez slika.

E moj Aco da samo znaš koliko si ti u stvari više od našeg Kokičara - Kestenjara - Kukuruzara... ti si naš, Osječki Kokičar koji voli svoj posao!"

Sadržaj se nastavlja...

Tekst i foto: Davor Brmež