Dragi čitatelju,

Jesam li ja to sad upravo pretpostavila tvoj rod? Da, mislim da jesam.

Nedavno sam čula kako postoji cijeli niz pravila o tome kako se obraćati transrodnim ili „gender fluid“ osobama. Navodno je nepristojno osobi koja izgleda kao žena, a pri tome se osjeća kao muškarac, obratiti se u ženskom rodu. Ako to napraviš održat će ti desetominutno (ili duže) predavanje o tome kako je nepristojno pretpostaviti njegov/njezin rod. Je li to zaista potrebno? Kako mogu znati u koju se rodnu grupu svrstavaš ako ne pitam jer navodno je i pitati nepristojno. Uvijek sam bila za slobodu izražavanja, ali u zadnje vrijeme sve je postalo uvredljivo na ovaj ili onaj način. Možda te zato nitko ne shvaća ozbiljno. Nemoj misliti da mi tvoja nagla promjena smeta. Smeta mi, smeta mi s jedne strane tvoje nerazumijevanje. Ne želim te uvrijediti namjerno, ali danas je sve postalo uvredljivo tako da zapravo ni ne znam što smijem reći, a što ne.

Nije mi svejedno ako pogriješim tvoju zamjenicu, ali nečime ti se moram obratiti. Ako ti je draže da ti se obraćam s „ono“, samo reci, meni nije problem. Kao što kažeš: nije pristojno pretpostaviti tuđi rod.

Možda se ovim tekstom osjećaš napadnuto. Vjeruj mi, razumijem te jer nije lako biti drukčiji u ovoj državi, a pogotovo u manjem gradu kao što je Osijek. Ljudi su puni predrasuda, ali bit će još gore ako na njihov napad odgovoriš napadom. Stoga te molim za strpljenje i razumijevanje. Molim te da se protiv mržnje ne boriš mržnjom, već da se probaš izboriti za sebe smirenim, civiliziranim razgovorom, a ako to ne upali, makni se i kreni dalje jer ako nisam imala ništa protiv tebe u početku, nakon agresivnog predavanja sigurno hoću. Samo se opusti i budu ono što zaista jesi i ljudi će te prihvatiti, a ako te ne prihvate znaj da to nije tvojom krivicom, nego zato što je taj netko ograničen.

Nažalost, još uvijek ne živimo u potpuno liberalnom društvu u kojemu se različitosti prihvaćaju pod normalno, ali trebali bismo zajedno raditi na tome. Trebali bismo zajedno rušiti predrasude umjesto da gradimo zidove. Zidovi nisu rješenje. Trebali bismo postati tolerantniji prema različitostima. Znam da to nije lako, posebno ako dolaziš iz konzervativnog okruženja, ali barem pokušaj. Možda ti se ne sviđa veza između dva muškarca ili dvije žene, ali ne moraš ih gađati kamenjem na ulici i nazivati ih imenima koje mi se gade samo napisati. Možda ti se ne sviđaju Srbi, ali ne moraš ih nazivati četnicima. Možda ti se ne sviđaju Romi, ali ne moraš ih nazivati ciganima i optužiti za krađu samo zbog toga što su te učili da su svi oni lopovi. Možda ti se ne sviđaju ateisti, ali nemoj ih nazivati bogohulnim sotonistima ili muslimani koje nazivaš teroristima.

Nadam se da sam te ovim tekstom nagnala da malo razmisliš o predrasudama koje imaš ili o onima koje ćeš tek steći. Probaj gledati dalje od toga. Zapamti da, iako smo različiti, svi smo mi ljudi od krvi i mesa sa svojim vrlinama i manama i što je važnije: različitostima.

Do sljedećeg puta.

Sadržaj se nastavlja...

Tena Vuksanić/SiB.hr