“Čuo sam, dolazeći u Brod, da svi pričaju kako planiram napraviti nevjerojatan spektakl, nešto neviđeno… A ja im kažem: Ja sam vam uvijek isti i to baš nije neko čudo, ali sam siguran da ćete spektakl napraviti upravo vi…” – tim se riječima Đorđe Balašević obratio publici u slavonskobrodskoj dvorani “Vijuš” i uveo ih večer punu pjesme, plesa, smijeha, kako obično biva kad se sretnu stari prijatelji.

Nakon Zagreba, Sarajeva, Osijeka, Splita, Subotice i još nekolicine gradova Đorđe Balašević i njegova ekipa donijeli su sinoć program “Pa, tamburama mangupi prepreče put” Slavonskom Brodu koji je po količine uzajamne ljubavi i emocija u potpunosti zaslužio posebnu pažnju dobivenu posljednjih tjedana.

U srce Slavonije pristigli su ljudi s doslovce svih strana. Osim domaćina vjerni fanovi potegli su iz Đakova, Osijeka, Županje, Valpova, Nove Gradiške, Požege, Novske, Vinkovaca, Vukovara, Istre, Dalmacije, Zagreba… Naravno, i granični prijelazi su bilježili jači promet zbog publike pristigle iz Sarajeva, Tuzle, Banja Luke, Doboja, iz Slovenije i Srbije. Samo za njih Đole je u predivnoj slavonskoj večeri pokazao je jako vjerno kako je to kad “tamburama mangupi prepreče put”. Od uvodne “Netko to od gore vidi sve”, preko sentimentalnih “Miholjsko leto” i “Neki novi klinci” (s neizbježnim bacanjem plišanih zečeva u pravom trenutku), “Život je more”, “Oprosti mi, Katrin”, brzog “Bože zvanog Pub”, emotivnih “Provincijalka”, “Lepa protina kći”, “Samo da rata ne bude” Panonski mornar je vodio, a dvorana u glas pjevala prateće vokale u doslovce svakom stihu. Ponekad bi se Đole onako šarmantno pomaknuo u stranu prepustivši sviračkim dionicama njegovog fantastično uigranog benda da daju onaj završni dodir…

Sadržaj se nastavlja...

“Pjesme su važne, a ne ja” poentirao je Đole dodavši da mada se već dugo izbjegava reklamirati kroz “jutarnje televizijske emisije” njegovi stihovi ipak pronađu svoj put do novih, mladih fanova. U Slavonskom Brodu, gradu u kojem se osjeća kao doma jer svaki put kad ga prođu na putu prema Novom Sadu kaže svojima da su brzo kući, one su bez problema iz publike izvukle najjače emocije i zadnji atom snage. Plakalo se uz “Svirajte mi Jesen stiže…”, skakalo uz “Devojku s čardaš nogama”, plesalo uz “Slabo divanim mađarski”, smijalo uz “Mirku” i tako više od tri i pol sata sve do najljepšeg rastanka uz “Odlazi cirkus”.