Kultura / Kazaliste

VIDEO: Proslava i potvrda Sandrine nagrade

VIDEO: Proslava i potvrda Sandrine nagrade

Prema motivima pripovijetke “Tena” Josipa Kozarca dramatizaciju potpisuje Ivana Šojat-Kuči, a režiju Robert Raponja.
Premijerno je na Dan grada (2. prosinca) izvedena u sklopu Noćne scene.
Glavni lik Kozarčeve pripovijetke, Tena, metafora lijepe, plodne, no iskorištavane i odbačene Slavonije, svjesna je svoje ljepote, nudi je naivno, olako, ne razmišljajući o tom što sutra nosi. I domaći Joza i Ciganin Đorđe trebali su je dok je bila lijepa, no kada su joj lice naružile boginje, odbacili su je. Svi su je trebali dok je nudila i imala, baš kao i tuđinac Leon, koji “je nju volio toliko, koliko i zemlju u kojoj je sada živio”. On je došao okoristiti se onim što je u njoj lijepo i vrijedno, a kada se obogati, reći će: Zbogom ostaj, lijepa zemljo, ja te više ne trebam, ja idem u svoj kraj, u svoj rod, da potrošim ono što sam u tebi ubrao! To isto je njemu i Tena bila.

No da ima budućnosti za posustalu Tenu i Slavoniju, govori kraj, kada joj se jednako tako “obilježen” životom, osakaćen iz rata vraća češki vojnik Jaroslav (Vjekoslav Janković).

U odličnoj dramatizaciji Kozarčeva teksta
, upoznali smo jednu modernu Tenu, svjesnu svojih postupaka i namjera onih kojima se podaje, no upravo činjenica da ponavlja greške i postupke svojeg “ja” iz prošlosti, pojačava dojam tragičnosti. Od razigranog seoskog djevojčurka, dočaravanja strasti, samoće, sreće, tuge, opijenosti koja vodi do ludila, Sandra je bila iskrena, prenoseći emociju i dočaravajući atmosferu emotivnog stanja lika, ujedno pokazujući da lijepo pjeva i pleše (glazbeni suradnik Slaven Batorek, pokret Rajko Pavlić).

Slavonske pjesme i ciganska glazba dramaturški su opravdani jer podcrtavaju i slijede razvoj događaja. Sandru na sceni prate članovi Tamburaškog sastava “Slavonske strune”, koji se vještim, minimalnim transformacijama kostima pojavljuju čas kao tamburaši, kao cigani svirači te građani koji “gaze” po Teni.
Svoju je vrsnost i ovaj put potvrdila Jasmina Pacek, prije svega minimaliziranom scenografijom, koja u obliku vrata u dnu scene dočarava Slavoniju i Tenu u malom: drvenu škrinju u kojoj su marame, haljine. Na lijevoj su strani zemlja, voda i na vrhu svjetiljka. Desna strana predstavlja užitke i bogatstvo: crvena svila, perje, drva i dukati. A iznad vrata kao pijesak iz sata “curi” ječam.
Zamjerke koje mogu naći su, možda pomalo banalno, perika jer ne djeluje autentično, a u pojedinim trenutcima stječe se dojam da joj smeta. Uz to, Sandra je nedosljedna u izgovoru i posebnostima arhaičnog štokavskog govora (jezična savjetnica Ana Cvenić).
Dugo je živjela i razvijala se Tena u Sandri Lončarić Tankosić, čekajući pravi trenutak da “se rodi”. Vjerojatno bolji “tajming” nije mogao biti jer je Sandra u studenom proglašena najboljom glumicom hrvatskog glumišta 2010., pa ova predstava dobiva novu dimenziju - svojevrsnu proslavu, ali i potvrdu dobivene nagrade.

VIDEO:
{youtube}gkg1mQlLO4o{/youtube}

 

 

TEKST: Katarina ŽERAVICA, www.glas-slavonije.hr

 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita


Izdvojeno

Reci što misliš!