Gostujuća predstava Lutkarskog kazališta iz Maribora „Zmrdica in Zmrdek", odnosno „Durica i Durek", svidjela se najmlađim Osječanima. Riječ je o lutkarskoj predstavi koja je osmišljena po motivima iz stripova Calvin&Hobbes- Billa Wattersona i Durice- Ivice Bednjanca. Pod redateljskom palicom Tamare Kučinović, Duricu je igrala Aja Kobe, a Dureka Anže Zevnik.

Svatko od njih ima svog pomoćnika-plišanu igračku. Durica ovcu, a Durek tigra. Izmjenična komunikacija- lutka-glumac-glumac-lutka,daje posebnost ovoj predstavi. Ta „kaotična" kombinacija razgovora ova četiri lika podiže dinamiku predstave i izaziva pozitivne reakcije kod mališana. Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića odzvanjao je smijeh i oduševljenje. Djeca su najstroži kritičari. Inače vole „šarene" ljude. Ljude koji izgledaju poput likova iz crtanih filmova. Doživljavaju ih „ne opasnima" i prihvatljivijima od onih „mrguda". Ako ste osvojili njih osvojit ćete cijeli svijet. Tada će to značiti da ovim glumcima "nema kraja".

Durica je upravo takva. Simpatična djevojčica u šarenoj velikoj „pufastoj" suknji s prevelikim crvenim cipelama, točnije štiklama koje je posudila od majke i velikom crvenom „leptir mašnom" u kosi. Nije baš tipična djevojčica koja voli Barbike i ono što bi inače djevojčice tih godina (po nekom stereotipu) trebale voljeti. Ona je odvažna.

Sadržaj se nastavlja...

Aja Kobe objašnjava profil djevojčice koju glumi. „Durica je jako usamljena i pristupačnost skriva iza borbenosti. Ne želi da joj se priđe. Prije će se potući, nego otkriti tajnu svog srca."

Durek je pak hiperaktivan dječak, plava je njegova boja, skače, penje se, virka, prebacuje, kotrlja, voli ono što dečki vole, raditi gluposti da bi bili u centru pozornosti. I to mu polazi za rukom.

„Djevojke bi danas trebala imati pomalo od onog što ima Durica, ali trebaju biti i dame. Moraju znati kada što treba doći do izražaja. Dečkima je to važno!"- prokomentirao je glumac Anže Zevnik.

Svatko je od njih jedinka. Poseban na svoj način. Aaaali,imaju i ponešto zajedničko. Oba lika imaju oko deset godina, bahati su i arogantni. Vrlo inteligentni, dosjetljivi. Pravi maleni genijalci. Kako to inače bude i kako kažu, sličnosti se „ne trpe", suprotnosti se privlače. I u ovoj je predstavi to dokazano. Stalno gledaju kako će tko kome napraviti zamku i koliko će tko biti spretan nadmudriti onoga drugog. Tuku se i guraju. Čupaju i pljuskaju. Ne zna se tko je jači, a tko tlači jer su to dva lika istog karaktera, preponosni i prgavi da priznaju da su si zapravo - dragi.

Tu u pomoć dolaze (dječjim slengom) „plišanci". Tigar je samosvjestan i uljudan, šarmantan i galantan. Zavodi i „pogađa". Ovca, prava gospodična, odraz „vunene elegancije" prihvaća tigrov šarm i očarava ga. To mora da je ljubav?! Osjećaju leptiriće u trbuhu. Znajući što taj osjećaj znači, uvjeravaju i potiču svoje „gazde" da popuste jedan drugome i priznaju si ljubav.

Redateljica Tamara Kučinović istaknula je da je strip grana umjetnosti koja daje poseban „štih" lutkarskoj predstavi, jer je u stripu sve nacrtano i rečeno u „kockicama". Treba samo u to udahnuti život i dogodi se čudo.

„Predstava je izvedena 50-tak puta. Vrlo je komična i djeca uživaju u njoj. Zanimljivo je to što nije u potpunosti ni glumačka ni lutkarska i fantastično je što ljubav,na kraju, dođe na svoje!"-rekla je Kučinović.

I zbilja bi tako! Ipak je ovo predstava koja ima sretan kraj. A kako i ne bi, kada je već davno zapisano i rečeno: „Tko se tuče, taj se voli!!!"

"Dogodila" se sinoć praizvedba drame „HEROINE" koju su pripremili studenti osječke Umjetničke akademije. Režiju ovog satiričnog i zabavno scensko-glazbenog igrokaza u stilu vodvilja potpisuje Robert Raponja. Riječ je o lakoj, zabavnoj i lepršavoj komediji koja je prošarana šaljivim monolozima i prizorima u kojima se izvode popularne melodije.

"Mi kao pedagozi na Umjetničkoj akademiji dužni smo omogućiti studentima da provjere svoje stečeno znanje i vještine kroz neke druge forme koje ne prolaze u sustavu učenja. Barutana je mjesto gdje možemo istraživati neke stvari, kako na zanatskom planu tako i na planu osobnog interesa. Ovo je angažirana, duhovita predstava, nastala po mjeri protagonistica koje su inicirale ovaj projekt."- rekao je redatelj Robert Raponja.

Podnaslov ove komedije je "konstruktivni interaktivni tečaj za žene". Cilj predstave je da na izravan i konstruktivan način podijeli iskustva, predstavi primjere i iznese dokaze o tome da je uloga žene u drušvu, iako od prapočetka degradirana, zapravo dominantna i odlučujuća.

Glavni likovi su četiri žene. Četiri heroine. One su predstavnice cjelokupne ženske populacije.

"Ova predstava se sastoji od velikog broja transformacija kroz koje nas sve četiri prolazimo, a u tome nam pomažu kolege glumci, Vanja Jovanović i Jan Novosel. U predstavi naglašavamo da žena nije degradirana. Sve se to odvija s dinamičnim promjenama, vrlo "igrivo". Problem smo prikazali na humorističan način. Ne želimo otpisati muškarce ni iz publike niti iz naših života. Poruke su to koje mogu slušati i jedni i drugi."- pojašnjava glumica Selma Mehić.

Uz Selmu Mehić igraju i Darija Karić, Marijana Matoković i Sara Moser. Kao primjere navode i predstavljaju važne i istaknute žene iz povijesti- od Eve do Lady Godive, Nefertiti, Marie Curie, Helene Trojanske, Kleopatre i drugih.

Marijana Nola, autorica teksta kaže da je prvotna ideja bila da napiše teskt u obliku interaktivnog tečaja za samopomoć ženama, a da se to neočekivano pretvorilo u nešto više. "Žena je jači spol od muškarca od Eve preko uspješnih žena iz povijesti sve do danas. Sve ove poruke, ženama bi trebale pomoći učvrstiti samopouzdanje. Glumicama nije bilo lako, ali je bilo vrlo inspirativno."- zaključila je Nola.

Predstava kroz "pop" pristup komunicira sa "širokim masama". Koristi prepoznatljivo "oruđe" koje je dio svakodnevice, na mahove i stereotipno. Šalje poruku čisto i direktno. Žena + samopouzdanje= heroina. Svatko će nakon ove predstave na "viđeno" oblikovati svoj osobni sud.

Novu priliku za pogledati "Heroine" gledatelji imaju već danas (8.srpnja). Repriza ove drame zakazana je za 22 sata.

Foto: Marin Franov/OLJK
Tekst: Martina Družinec/OLJK