Dan nakon svečane proslave ulaska Hrvatske u Europsku uniju Osječko ljeto kulture nastavilo se „kulturati" u pozitivnom smjeru.

OLJK je ugostio dva "vanjska" kazališta. Lutkarska predstava „PALAČINKA MOG ŽIVOTA" koju su za najmlađe izveli glumci Gradskog kazališta lutaka Rijeka nije ostavila ravnodušne ni velike. Roditelji koji su dopratili svoje mališane nisu pogriješili ostavši na predstava koja je autorski projekt mladog Davida Petrovića. Petrović je rekao da ga je na rad na predstavi potaknulo sudjelovanje na seminaru lutkarstva u francuskom Charleville-Mezieresu.

"Pohađao sam radionice Roda Burnetta,jednog od najpoznatijih izvođača teatra »Punch & Judy«. Sve smo radili sami, što me je potaknulo da pokušam napraviti svoju predstavu."- zaključio je.

Sadržaj se nastavlja...

[span class=attention]POGLEDAJTE: Osječko ljeto kulture OLJK 2013. PROGRAM[/span]

Nije zastupljena uobičajena animacija lutaka, već je zastupljeno »oživljavanje« predmeta koji postaju autentična scenska bića. Predmeti nisu sasvim očekivani: riječ je, naime, o animaciji sastojaka i namirnica potrebnih za spravljanje – palačinke. Uz osnovne namirnice jaja, brašno i mlijeko, na audiciji za najbolji sastojak pojavljuju se i patlidžan,blitva, skuta svih vremena, zvijezda koja pred „žiri" izlazi na crvenom tepihu. Tu je još i šunka koja postaje dio „recepture". Autorovu glumu na gitari prati Srđan Badurina. Izvrsnom interakcijom glumca i žive glazbe postiže se dinamika koja izaziva smijeh. Na kraju ove priče, Petrović zbilja napravi smjesu i ispeče palačinku.

„Predstava je edukativnog karaktera, treba potaknuti mališane da trebaju jesti namirnice koje baš i ne vole, jer su zdrave." – dodao je Petrović. Pitali smo ga kakve su njemu najdraže. U igri je nutella i sladoled, blitvi ni traga ni glasa,otkrio nam je. U predstavi su uživali i veliki i mali. Zanimljivim pošalicama u pjevnom obliku autor je izvodio „akrobacije". Povezivao je u ne tipični „lutkarski humor" neke svakodnevne situacije i likove.

Glumci Narodnog pozorišta Subotica posjetitelje OLJK-a „začudili" su predstavom „Čudo u Poskokovoj Dragi". Pod redateljskom palicom Snežane Trišić ekipa izvrsno uigranih glumaca, Jovan Ristovski, Milan Vejnović, Srđan Sekulić, Marko Makivić, Luka Mihovilović, Minja Peković i Miloš Milić, odigrali su ovaj „komad" prema tekstu Ante Tomića. Priča je to o Jozi Poskoku i njegovoj četvorici sinova zarobljenih u prostoru Dalmatinske Zagore.

Jozo je udovac u mentalnoj izolaciji, odvojen od ljudi. Nakon smrti žene dobio je težak zadatak, na svoju sliku i priliku odgojiti četiri sina Krešimira, Branimira, Zvonimira i Domagoja. Nemaju baš radne ni higijenske navike, žive „muški", vrlo malo brinu o sebi. Jedina im je briga svaki dan skuhati pura na sto načina-sa senfom, karamelom, cimetom, višnjama... Jednog dana shvate da im u kući treba „ženska ruka".

Najstariji sin Krešimir se najviše založio za tu ideju i pada mu na pamet- pronaći ženu. Sjeti se svoje davne, ratne ljubavi. Tada počinju „problemi". Odlazi u grad i kreće tražiti odabranicu svog srca- Lovorku. U potrazi nailazi na mnoge prepreke, susreće ljude, neki mu otežavaju, neki olakšavaju zadatak. Lovorka ga je nakon jedne provedene noći prije početka rata i obećanja da će u srijedu doći, čekala 15 dugih godina. I konačno, odlučila se udati, ni manje ni više nego za Gorana Kapulicu, županijskog načelnika policije. Kada ju Krešimir konačno pronalazi, ukrade je i odvede doma, upoznaje s obitelji. U ovom se „čudu" isprepliću događaji, ispunjeni iznenadnim obratima i neočekivanim, dramatičnim situacijama.

Žanr bi čak teško bilo odrediti. Ima primjesa komedije, trilera i „ljubića". U koju ga god kategoriju svrstali bitno je reći da je osječka publika izvrsno prihvatila ovu tematski ozbiljnu priču, isprepletenu tako jasnim crnim humorom. U Rektoratu se tražila stolica više. Bilo je nadasve zanimljivo slušati o medijima željnih skandala, buni branitelja, snobovskim druženjima po lounge barovima, vidjeti uključenost policije u korupciju koja cvate i doživjeti zlouporabu položaja. Svakodnevica je to s kojom se susrećemo svi, ali dobar je bio osjećaj pojmiti je ovako, iz perspektive gledatelja, pogledom uperenog na pozornicu, gdje fantasičan tim glumaca „dirigira" situacijom i u više od 120 minuta glume, drže oči sedam stotina ljudi neprestano uperenih u njih. Nedvojbeno, majstori svog zanata!

Foto: Marin Franov/OLJK
Tekst: Martina Družinec/OLJK